Gde je zdej prijatel, kam nam zginul je? Nigdar niesme niti dneva h življenju mogli spelati a da ga meli niesme, tak da vse te skup zdaj nemreme nikak ni razmeti, a još bolj te ni zvedati i zbaviti. Najgorše od vsega na svietu je te i une gda nekaj i nekoga iščeš, a te pak nikak najti nemreš. Te ti tak je i med i z vsemi pajdaši, te tak je kak je, za vse te skup niti drugač biti nemre, jer nie same tak pred pajdaša dojti i nie same tak pajdaša zadržati poljek sebe. Ljehke te nie kak i pune toga nie h življenjiču, kak god da mnogi med nami misliju si da vse te moči im je same tak spelati se, vse skup nam niti ne zgledi a niti nemre se spelati največ put tak kak sme si šteli. A kaj pak za življenjiče tu nam jedine povedati, e povedati da je črne, trde, zmešane, ili pak povedati da nam je jedine i najdrajše, tak da druge od njeha življenjič nam nie, jer une nam najmilejše i najslajše je. Kak god da štel povedati vsakomu med nami bi i te da morti moči nekaj bolše h življenju je, po druge strani pak niti nemreš nič več i nič bolj spelati, jer nie same tak pustiti od sebe vse une kaj k srčeku ti se prisljepičile. Tak pak dojdeš do toga da razmeti bi štel, a nie ti moči te razmeti i nie ti same tak te za rastumačiti.
Najbolše bi h življenju navek bile unda gda vse se dogovoriti bi mogli, unda gda vse nam skup po pravice triebale bi biti. Ali ni na jadnomu mesteku tak se pripetiti nemre da se bi same tak prisljepičila sveklinica unda gda nie mogla nikam dojti. I kak god da se poveda da nie moči, kak god da življenje more ili nemre meti meru za putec pravi, iste tak ti i vse te skup nemre zbuditi vse une kaj se zaistinu niti nie smele a ni mogle drugač obrnuti.
Une kaj prie ili kesnejše se dogodi – je te da neda se vse te skup nigdar spelati čist unak kak se štele je, negdar se prejde male dalše a negdar se prejde i male bližejše. Vse h vsemu se navek niti ne splati – jer zmeniti se vse te skup niti neda same po pravice, dok se ne otpre i ne predre tie najdrajši trdanjčec. A da se nie same tak toga posljeka prijeti moči, da ga nie same moči navek niti oddelati – te je une kaj sami najprie razmeti moreme unda gda največ put nam pre kesne je. Nie tomu toga tak rane i tak same moči se negdar zmisliti, kak god da kmična doba je po cielom se kraju spustila. Nie tomu rane niti unda gda vsi spiju, a tebe brige spati nedaju, jer moči im otreči se nebu, dok se na stolčeku same prehitavaš sim pak tam. Žmehke ti je kak navek, žmehke ti je, pak ti vse te skup niti neda dopovedati nič otom kak triebale bi, a triebale bi vse te na pravu stran obrnuti. Da se drugač more i da se drugač vriedi h življenju, vsaki med nami morti bi i prešel na krivu stran. Same je vriedne povlječi pred sobu putec i njega se držati. Te putec je kaj nie od denes a nie niti od hčera, same je vriedne držati ga se, jer z tem se jedine i držime jedinoga nam Jezušeka, Jezušeka kaj vučil nas navek je, čuval je iste tak, i kaj za vsakoga med nami nigdar drugač nikak delal nie nek tak da h srčeku mesta za vse nas je mel.
I tak gda pitati se štel bi – a gde je zdaj prijatel naš i moj, gde nam se zgubil i kak nam se te dogidile je da nam zginul je. Rajši sme si dopovedati šteli da nam zginul je, rajši nek da sme si priznali da nam zginul je, jer niesme gledeli a niti gledeti šteli. Kak god da hutom cajtu se pristrančiti bi šteli, vse te skup nam niti nemre drugač se spelati nek tak kak te jedine i more, a te je same po unom kaj vučil na Je i kaj nam Je kazal. A navek nase Je, jedine nase Je vučil tak da dobre trieba vsemi šteti, delati i nadati se, jer drugač niti nemreme iti a niti nesmeme. Te je navuk za terem vsaki med nami iti trieba!
Prim.dr.sc. Rajko Fureš, dr.med.
puta
| N | P | U | S | Č | P | S |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||