Mrki, moj poslovni partner i ja godinama se ukazujemo ljudima upareni. Iz nama nedokučivog razloga čak i klijenti, ljudi s kojima smo na Vi, i ne komuniciramo s njima mimo posla, oslovljavaju nas s “dečki”. A zajedno imamo skoro sto godina! Možda nesvjesno isijavamo naš intimni osjećaj unutarnjeg mladenaštva. Ja se, na primjer, osjećam k’o da mi je 25. Tijelo se, naravno ne slaže.
A možda to svakodnevno “dečki” sadrži neku tajnu snagu eliksira…
…………….
Jučer smo se izgleda nanovo rodili.
U novinskoj redakciji, koju zbog starih prijatelja često pohodimo, prvo nas je jedan od novinarskih staraca oslovio s “dječaci”, potom još starija kolegica s “dečkići”.
Mrki i ja se smijuljimo i pomalo rezignirano sliježemo ramenima.
Samo par minuta kasnije, stvar je kulminirala u podrumskom kafiću kad je mlada, vrckava konobarica, zavodeći svojim gipkim kretnjama, u prolazu cijelom gerijatrijskom društvu veselo dobacila: Kako ste mladunčad?!
Još u blagom šoku, zavapio sam za njom: Mladunče bi sisu! Ali bilo je kasno jer je već šmugnula u dubinu lokala.
I tko kaže da život nije lijep?
puta
| N | P | U | S | Č | P | S |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||