Gradac

Naj Blog

Vezane vijesti

Zadnji recepti

Najnoviji videi

Igre, igrice

Oglasi i najave

Mi na Facebooku

Pod Biokovom, uz obalu napučenu fureštima, roniše Braco oko po’ ure nakon što je malo ubio oko poslije ručka. Nad površinom mora kitovska mu se leđa ukazivaše tu i tamo a onda ga povremeno opet nije bilo na vidjelu.

Evo ga napokon vani, ide prema nama lijeno zavaljenima na terasi, posvećenima nedjelovanju.
Mokra tjelesina vižlasto u kuću unosi mrežastu vreću punu netom popabirčenih puževa i školjkaša.
Začas se vraća Braco s jasnom uputom: Kad voda zavri’, ugasi vatru.

Odlazi nakratko.

Za obrok između ručka i večere u dalmatinskom vokabularu nisam našao izraza pa ga možda ne baš sretno, sad krstim popodnevnom marendom.

Uskim nožićem vješto je nasmijani prijatelj vadio meso priobalne sitneži, kunjki, volaka, priljepaka i ogrca i metao ga još vrelo u dublji pijat, te od mora slane nježno dovršavao s malo luka, finog ulja, par feta kruha za cupat i čašom dvije gustog vina.

U slast.