Jesen u mom gradu

Naj Blog

Vezane vijesti

Zadnji recepti

Najnoviji videi

Igre, igrice

Oglasi i najave

Mi na Facebooku

Treperim čudno ovih dana nezasitno se naslađujući jesenjim koloritom. Apetit samo raste, pa pitam i sebe i druge jesu li jesenje boje uvijek bile ovako lijepe, jel’ mjena prividna, jel' nutarnja il’ vanjska?

Iskreno, sa ženskim pupoljcima stvar je ista. Ima ih po cijelome gradu, upletenih nogu stoje, čekaju nekog, čavrljaju preko mobitela, grickaju donju usnu, uvrćući se u hodu nekamo žure, zabrinute, nasmijane, nebrojene, svuda oko mene. Ali titravi pregršt prekrasnih žena više ne nailazi blago kao nekad, poput povjetarca, već nalik snažnom jugu uporno zapljuskuje morem senzacija provu mog ruzinavog oka.

Otkako sam prevalio, a ima tome već dosta, četrdesetu, slušam bedastu tezu da su nam se snizili kriteriji pa se slika izvitoperila. Ponekad se u razgovoru suprotstavljam vršnjacima tvrdeći da nam se zapravo izoštrila percepcija.

Dječaci u dvadesetima ne vide ni jesenju paletu, ni ljepotu tih živih tijela oko sebe. U ranim godinama tražiš penetraciju, kasnije karakter, a na poslijetku ljubiš površinu. Sve birani likovni pojmovi.

Ne treba meni kruha i igara, dajte mi kruha i vina, i k tome lijepih žena i jesenjih boja. Kruh je za trbuh, a igre za budalaste ljude. Vino je za dušu, a žene i boje su za oči.

I ja sam nekad bio mlad, ali sad je vrijeme za čežnju.

A ova jesen je super!