Naj Blog

Vezane vijesti

Zadnji recepti

Najnoviji videi

Igre, igrice

Oglasi i najave

Mi na Facebooku

Bok moji ekolozi!

Ovo je moje prvo javljanje u VUGLECU ove godine.

Kao što vidite ONIH Međunarodnih, svjetskih i  inih dana nema ili su meni  nepoznati pa ih niti nisam navodio. Budući da jedan čovjek (JA) nema uvid u svekolike izvore informacija ili ne zna gdje ih naći, neke od istih  nisu objavljene a sigurno zaslužuju da ih se objavi, da ih se obilježi ili jednostavno nekome mogu značiti izuzetno puno.
Zbog toga molim sve koji imaju informacije o takvim važnim; svjetovnim ili pak vjerskim zbivanjima, godišnjicama  nekog važnog događaja, izuma i sl. a odnose se ponajprije na EKOLOGIJU da mi  taj podatak dostave a onda ću ja to proslijediti drugima.
Mislim da ne tražim previše.

       
Samo da znate;

LEGENDE O ZUMBULU I NARCISU

O ovim prekrasnim cvijetovima koji cvatu upravo sada negdje kao lončanice a nešto kasnije kao vrtne biljke postoje mnoge legende a evo nekih:
Stari su Grci,  bili zadivljeni tim prvim proljetnim cvijećem. O svakom od njih su ispreli i neku legendu, a čak su i puno svojih junaka u  to cvijeće pretvorili.

Jedna od ljepših legendi jest i ona o nastanku zumbula, a koja ide nekako ovako:
Prema grčkim legendama Hijacint, spartanski princ bio je prekrasan i atletski građen Apolonov ljubavnik. Njih su dvojica vježbali bacanje diska, kad je odjednom Hijacint pogođen u glavu s diskom koji je skrenuo s puta, a uzrok tome bio je Zefir koji je bio ljubomoran na Apolona jer je i sam volio Hijacinta. Kad je Hijacint umro, Apolon je bio shrvan i prokleo je svoju besmrtnost htjevši se pridružiti svome ljubavniku u smrti. Od njegove je krvi Apolon stvorio zumbul (lat. Hyacinthus), a suze Apolonove postaše latice zumbulova cvijeta.
Vjerovatno  da je baš onaj obični zumbul iz  bakina vrta nastao od suza prelijepog Apolona. Pa zar latice ne djeluju kao suze samoga Boga? A i miris mu bome mora imati neko anđeosko porijeklo ili čak možda božansko.

Što se tiče narcisa, vjerojatno je svima poznata legenda o njemu, o njegovoj ljepoti, osudi bogova zbog koje nikad neće biti svjestan svoje ljepote, jezeru, utapanju, cvijetu koji je nikao na mjestu gdje se utopio….
Nastavak te legende je dio priče o jezeru koje tuguje za Narcisom:
Kad je Narcis umro došle su Oreade, gorske nimfe i vidjele jezero kako plače za njim. Rekoše mu: "Svi tugujemo za Narcisom, ali ti jezero sigurno tuguješ najviše. U tebi se on svakoga dana ogledao i ti si jedini svakodnevno promatrao njegovu božansku ljepotu." Jezero se začudi -"Zar je Narcis bio lijep? Ne plačem ja zbog toga. Plačem jer sam ranije, svakoga dana, u njegovim očima gledao odraz svoje vlastite ljepote!"

Ekološka osvještenost nije isto što i ekološka  zapuštenost, zar  ne???!

Vaš dr Zlatko Crkvenčić Privatni psihijatar iz grada Zaboka

koji je uvijek uz vas samo ako vi to zaista želite

Pogledajte i uživajte u privitku