Mučati, mučati ili ne!
Najgorše je gda se spečeš, poklje toga navek bežiš, navek vse ti unda zgledi naopačne, kak da same tebe če speči, pak teške ti je i pustiti vse te skup, da bi same male bližejše došel, a tak bi te štel. A zate je i za razmeti čudej uneh kaj mučiju, kaj glave h nadol držiju, kaj nič povedati nečeju, i kaj same tak zglediju kak da nič ne čujeju i kak da nič ne razmeju. A pak, vse te skup dobre čujeju i dobre razmeju, vse te skup ih i praf boli i peče, pak si sami sebe nemreju pomoči, jer dost su več se hu tom življenju spekli. I gda gdo pove - Zagorci najte več mučati, morti se bi i triebale na te reči zdiči, otom nie smeti niti male si študerati, ali iste tak se od toga male kaj pri nas da napraviti, jer male gdo se bu zdigel. A pravica kak pravica, navek je nie za une za tere je biti i trieba, pravica je navek, odnavek i za navek same za une kaj im nie je niti trieba, jer ovak i unak sami povedaju i spelavaju une kaj im se če, tak da pravica, kak se zeme, zaistinu se niti drugač nemre odvrteti a niti zastanoviti, nek tak kak je!
Zakaj ljudi mučiju, zakaj se bojiju, zakaj vsi skup trpiju, zakaj zglediju kak da spiju, a same z glavami h nadol mučiju, zakaj? Najgorše je unda gda strahu nehči je med nami, još je gorše gda strahu je več ljudi, i unda tuj se male kaj da napraviti, jer človek nesme ciele življenje strahu biti, jer se bu potepel, jer bu vsaki sam z sobu krive nasajen - naopak se pak i furt znovič nasadil, tak da se več niti nebu mogel odmeknuti, unda i unak kak te bi negdar i triebale. A pak, vsaki med nami dobre te i zna, da se nebi mučati smele, za nič na svietu, jer dok bu vsaki med nami mučal, z vsega toga oko nas nič zišle nebu, navek nehči bu nas gnjel, navek bu nehči nad nami kaj bu vekši i teromu bume strahu triebali biti, navek same tak bu nam se zišle, kak te smele biti nigdar ni nebu.
I pak se spremišljava človek otom, e mučati, mučati ili ne? Kaj povedati! E povedati da trieba mučati, ili trieba povedati da mučati nie ni trieba. Nikak nie praf, a une kaj te boli, une kaj ti dihati neda, te je te da nemreš se odmeknuti i da nemreš več se zdiči unda gda bi triebal, jer sam sebe nedaš. Najgorše ti je te gda se praf spečeš i gda dobiš po noseku tak da več niesi pravi. Poklje toga i na najmenjšega znaka da te bi nekaj hčehnuti same male mogle, ti nič druge niti ne delaš, nek se spuhčaš i h pod glediš. Ne same da ti strah neda da se zdigneš, nek nemreš niti z glavu h vis pogledati, jer kak da ti se tak sfrkala da z ničem si pomoči nemreš da bi ju dopeljal tam gde je triebala od navek i biti.
A kaj buš, moreš same dvie stvari, moreš biti tak kak si si te krenul zmišljavati, ili moreš pokazati da kuražu maš, da ničem strahu niesi. Kaj god napravil, more ti ziti ovak ili unak, kaj god zamislil moreš ziti na jednu ili na drugu stran. Tuj ti nihči med nami nemre pravoga saveta dati, tuj sam si moraš zebrati i odluku donesti. I pak kak da vsem Vam hvudira h glublinici – mučati nesmeme i mučati najte, jer več pre duge su Vam po glave tancali, pre duge su Vas hništavali, pre duge več niesu Vam mira dali, a prie ili kesnejše morali si bume povedati, gda več drugi nečeju, zakaj vse te!
Spelati se h življenju čude toga da, ma pune toga kaj vsemi nam na srčeku bu ostale, a iste tak ma i čudej toga kaj nam poveda da vse te skup nie praf. Vsaki med nami trieba zebrati, i vsaki med nami prie ili kesnejše bu zebral, e praf ili naopak – te več je nekaj čist drugač. I te je une, iste kak i z mučanjem, z čem vsaki med nami živeti mora i živel bu!
Prim.dr.sc. Rajko Fureš, dr.med.
puta
| N | P | U | S | Č | P | S |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||