Grb Hrvatske udruge Muži zagorskog srca i prim mr.sc. Rajko Fureš dr.med.
Dok po svietu hodiš, čujti ti vsigde je moči, gde god da dojdeš, kak ljudi h čeve si kraje došel po domači povedaju, kak se spominaju med sobu a i z tobu na svojemu jeziku. Z tem se jezikem spominaju, toga se jezika ne sramiju, za toga jezika vse bi dali jer dobre im poznate je da vekšega blaga nie im nek te njihov im jezik je. A pak, kak god da nebi štel otom povedati, dojti morame i do toga kaj se pri nas dogodile, kaj sme dobrem delem sami zase si priskrbeli. Napravili sme te največ si sami, a na drugu stran vse une druge ide kaj su nam nekteri lucki potkurili, vse jedne nikoga drugoga nemreme kriviti za vse te naopačne kaj sme si pririhtali – tak lepe da sme odhitili jezik svoj jedini, najsvetečnejši – Horvacki. A zakaj, zate da bi z veseljem počeli govoriti jezik kraja z teroga nam Vukec Karađić došel je, jer su nam nekteri tam povedali da vse te skup trieba je delati da bi se horvatski ljudi bolj razmeli. A da je po istinice vse te drugač bile i da su nam se nekteri tam daleke smejali dok sme Horvackoga jezika odhitili, jer prek jezika unda, prie več od stopedeset ljet krenuli su na posel kaj su ga prie deset – petnest ljet z puškami i topi šteli dovršiti. I vse jedne pak življenje navek praf vse nas vuči, same je trieba posluhnuti, same je trieba nekaj nahčiti se z unoga kaj drugi krive su delali, ak se te če nahčiti. Ak se te neče nahčiti, vse nam skup unda niti nemre na pravu stran ziti, unda pak nam bu bile vse te skup same naopak nasajene.
Da za nekoga moreš povedati da nie svoj nek da je tvoj, te je moči same unda gda počne ti kimati na vsaku tvoju reč i gda počne po tvojem jeziku govoriti. Te nie ljehke spelati, te se more same tak da se ide male po male ili da se nekoga na silu zgnjete tak da bogec več niti nemre nič druge nek same za tobu kak ftiček na glas povedati une kaj ti češ i kaj ti mu povedaš. Otom se iste tak mogli bi duge spominati, a da vse jedne nič rešili h vsemu tomu mogli ni nebi.
Horvacki govoriti ili mučati, mnogi med nami su tak na glas govorili, mnogi su se zate i borili, mnogi niesu stali, mnogi su zate po glave dobili, mnogi se niesu vrnuli i mnogi se nič niesu naščili ili su se splašili. Da se vsaki med nami splašiti more, da vsaki med nami ma straha husebe, da vsaki med nami drgeče i steplje z sobu dok po glave mu vrtiju se zmešane reči, vse te mnogi put i stoji. A pak une kaj stoji i kaj je vse nas ne same jemput poštene i steple, une kaj nam največ put nejde unak kak sami te sme si šteli, vse te skup same na jedne ziti more, a ziti more same i jedine unak kak nič druge nemre. Da se morti moči zvlječi od toga, unda vsaki med nami nebi niti mogel nič druge povedati nek te da se same o vsemu tomu čist zabadaf i praf naopak spominame. A tak nie, i kak god da veseli sme i da ne marime za nič druge, nek same za vrieme kaj je same sebe potrle, vse te skup teške da zbeči moreme.
Zate se vsi skup zmisliti triebame vsege toga kaj nie nikak drugač predrle tu steklovinje, nek tak kak otrgnule je vse une kaj nie druge ni bile, nek same zlamenčica h dobe kaj nie se dirati smela. A pak dojdeme nate da nemreš razmeti te kaj su i kak su tie „naši domači pajdaši“ svojega se jezika odrekli i jezik stranjski za svoj zeli. Une kaj su kak zločicu najvekšu napravili, napravili su. Da te same uni znaju zakaj su napravili, i te istina je. Jedine kaj se još otom povedati more je te da vse jedne tie kaj jezika su Horvackoga prodati šteli, vse jedne niesu te do kraja spelali. Kak god da nekteri med nami te z veseljem su zeli za jezika svojega - jezik Horvacki vse jedne živi, živi i živel bu dok je vseh nas kaj govorime i kaj ž njem dičime se.
Horvacki govoriti, zdej i za navek, nikak drugač!
prim.mr.sc. Rajko Fureš, dr.med.
puta
| N | P | U | S | Č | P | S |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||