Usporedna sjećanja i Seurat

Naj Blog

Vezane vijesti

Zadnji recepti

Najnoviji videi

Igre, igrice

Oglasi i najave

Mi na Facebooku

Seurat

Za toplih noći, željan svježeg zraka otvaram prozor dnevne sobe te isturam glavu. Kad mi pogled svrne lijevo, pod diskretnom rasvjetom pustog parka prepoznajem Seuratov motiv. Taj je izuzetan majstor u svojim malobrojnim kompozicijama neobičnom matematikom slikao posve arteficijelne pejsaže s brižno razmještenim ljudskim likovima i likovima njihovih mezimaca.

Nije ta vizura isto, ali ima taj duh. U tamno doba dana nema u prostoru našeg parka ni ljudi ni njihovih mezimaca, nema padine prema vodi, nema barke na vodi, ni te vode nema, ali ima stasitih stabala i njihovih sjena.

Naprosto se ne mogu oteti toj paraleli.

…………………

Jutros, pospan, uz prvu cigaretu i gutljaj vrele kave, gledam na isti park kroz kuhinjski prozor koji je zatvoren jer je napolju hladno. Sinoć je dobrano puhalo s istoka. Lišće je padalo gusto poput snijega, nošeno vjetrom. I dosadno je kišilo, ali to nije važno.

Po stazi, tratini i klupi razastrto mokro lišće prebogate žutosmeđezelene palete, pričinilo mi se tog jutarnjeg trenutka razmrvljeno poput Seuratove točkastosti. I u savršenom skladu s ostatkom svakodnevne vizure. Seurat mi se ucjelovio u realnosti i u takvoj su slici prolaznici sa svojim mezimcima mom pogledu postali suvišni.