Pjesma je napisana u studenom 2005.
V kalnomu blatu
Kola su stala v blatu,
v kalnomu blatu
I niti vrag ih povliječi ne more.
Oko kol' dučeju ljudi,
jedni konje tiraju,
drugi kočnicu stiščeju
i kolce med špice rijevljeju
Jeden kotač snimlje naklu,
planira ga prodati za dobre peneze.
A kaj buju kola bez kotača ga ni briga.
Viš venega tam, same kriči i kokodače,
okol hodi i larma,
of pak vrata cuče i kvaku hoče zeti.
I si misliju da su lijepi i bogati
a siromaki, ne vidiju da su
v kalnomu blatu stali.
I da su z njim naličeni kak kakvi cirkusaneri
A polak, sa strane,
Dosti dalko, ljudi ih lučeju.
I v strahu su.
Strahu su bliž im dojti,
Jer znaju da tu dobra nije
Jer ovi te blate tak gaziju
da je okol se pošpricane.
I on, teri bi se vupal nutru zajti,
želeč pomoč im dati
nakon nekulike časekov
sam postane z blatem naličen
i mam hoče svoj dijel kola.
A ljudi ih lučeju z dost dalkoga, na sigurnem.
U kalnom blatu
Kola su stala u blatu,
u kalnomu blatu
I niti vrag ih povući ne može
Oko njih skaču ljudi
Jedni konje tjeraju,
Drugi kočnicu tiskaju
I kolac među špice guraju
Na drugoj strani kotač skida dolje
Planira ga prodati za dobre novce
A što će kola bez kotača nije ga briga
Vidi onoga tamo, samo viče i kokodače
Okolo hoda i buči
Ova pak vrata trza i kvaku hoče uzeti
I svi misle da su lijepi i bogati
A siromasi ne vide da su
U kalnomu blatu stali
I da su namazani s njime kao kakvi cirkusanti
A sa strane,
Sa sigurne udaljenosti, građani ih gledaju
I boje se
Boje im se prići
Jer znaju da tu pomoći nema
Jer ovi to blato tako gaze
da je uokolo sve uprskano i umazanao
te onaj koji se usudi ući u to društvo
želeći pomoć im dati
nakon nekoliko časaka
i sam postane blatan
te odmah poželi svoj dio kola.
A građani ih promatraju sa sigurne udaljenosti.
puta
| N | P | U | S | Č | P | S |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||