Za Zagorje vse!
Kaj nam lepše na svietu more biti, nek kraj nam je jedini i najlepši
Sviet se vrti, te vsi su znali si povedati, ne same jemput, vse te skup ti niti negdar nemre ziti drugač nek te zazlamenjene je bile od unda gda niesi praf niti zase znal. A i kaj je - je, kak god da bu - bu, unda gda se najmenj tomu ti i pririhtaval, vse te skup zišle ti bu prie ili kesnejše unak kak si ti te niesi niti štel. Pak, e ti te češ ili si nemreš več niti pomoči, a priznati ti je prie ili kesnejše trieba, te da najvrednejše je h življenju človek biti, da iste tak prevriedne je Domaju Horvatsku i Zagorje Horvatske rad meti, kak une najvrednejše od najvrednejšega. A po istine, Zagorje Horvacke je jedine, iste kak lepšega nam nie nam od Domaje Horvacke.
Za Zagorje vse!
Za rodni kraj dali bi vse
vse za pajdaše nam moči je
tuj dom jedini mame mi vsi
naj složni navek su zagorci
Draga popevka tuj nam živi
kaj nam jedini h srcu gori
vse mi bi dali, za dragi kaj
Zagorje navak pravi je raj
Posvekli sunček vesele nam
veselje vsigde zbudi se mam
življenje mame jene vsi mi
potepsti naj ga, daj se zbudi
Z bregov popevka vsigde brunči
bregi i putec, vse nam diši
same nam tuj je, dišeći cviet
za vse pajdaše i cieli sviet
Vse za pajdaše, za rodni kraj
vse nam je moči, dobre te znaj
jer tuj sme svoji zagorci vsi
detece vsake h miru tuj spi!
Za Zagorje vse, vsi skup i navek, te nam ljehke je ak Zagorje Horvacke i Domaju Horvacku furt h srčeku mame, unda gda vse te nas skup greje tak da najsrečnejši sme na svietu. Za tu presvetu zemljicu navek se boriti triebame, jer niti nie nam lepšega, bolšega, drajšega i slajšega, nigde drugde na svietu najti ni moči, a tak ljehke tak nekaj prevriednoga je zgubiti moči. Domaju Horvatsku i zagorje Horvatske nigde drugde moči nie nam na cielomu svietu, same su nam tuj, tuj su od navek, tuj buju iste tak za navek, same ak pametni bume i ak se skup, h sloge, držime furt i ak radi mame najvrednejše - Domaju i dom.
Unda pak vse ti te skup niti nemre drugač zgledeti nek same unak kak te jedine nam se i šika, kak del življenja, del teri ma same dobu kaj ju se za pajdaša prijeti more. A kak god da za vrieme ti moči je povedati da prevriedne ti i je, zaistinu ti te vse skup drugač ni biti nemre nek je tak kak je, jer ni ti drugač obračati se mogel praf nebuš, jer kak god da vriedne vse ti te je skup, kak god da ga pod ruku navek triebaš meti – negdar ti te moči praf za praf ni nebu. Iste tak ti prijeti najbolj je i trieba vse une kaj još vrednejše ti je – a te iste tak niti nie nič druge nek najlepši smeh, najbolši pajdaš, človek kaj jedine ga moreš h Zagorju Horvackom najti, h Zagorju Horvackom kaj nam je zaistinu najvrednejši del Domaje Horvatske, domaje za teru živeti vsem nam jedine i vriedi.
Kaj povedati vsemi na svietu, da veseli sme kaj sme zagorci i kaj vsaki med nami del je horvatskoga roda, da vse bi dali za dom svoj i za rod, za Domaju Horvatsku, za človeka, za pajdaštve. Za Zagorje vse!
Prim. Dr. sc. Rajko Fureš, dr. med.
puta
| N | P | U | S | Č | P | S |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||