Bok moji ekolozi!

•     18. svibnja  Dan muzeja

Da li ste ikad (nakon završene škole bili u muzeju??) Ako niste ,danas je za to izuzetna prilika.Vjerujte uvijek se nešto nauči

• 20. svibnja  DAN ZDRAVIH GRADOVA
  • 21. svibnja - Svjetski dan kulturne raznolikosti za dijalog i razvoj - UN od 2003. [12]
  • 22. svibnja - Međunarodni dan biološke raznolikosti - UN od 1993., ali je datum do 2001. bio 29. prosinca [13]
  • Priroda je ustrojena da održava takve odnose među živim bićima  da neprestano postoji jedna dinamička ravnoteža. Čovjek je jedini stvor na ovoj našoj planeti koji zu ravnotežu narušava nemilice.Premda postoje razno razni programi za očuvanje biološke raznolikosti većine još uvijek nije svijesna ŠTO MI TO RADIMO I KAKVE ĆE TO IMATI POSLJEDICE U VRLO SKOROJ BUDUĆNOSTI?
  • Ako se ne trgnemo i započnemo uvažavati prirodne zakone budućnost će biti daleko,daleko teža nego je sada a prema nekim "crnim" prognozama i upitna glede čovjekova života na zemlji.

Samo da znate
POKRET  ZDRAVIH GRADOVA

Pokret zdravih gradova su započinje u Portugalu-Lisabon 1986.godine.Ideja vodilja je bila ostvariti zdravlje za sve,ali i stvaranje zdrave okoline (stanovanja,rada i okoliša) uz pružanje adekvatne zdravstvene zaštite svim građanima određenog grada.
1987 u Zdrave gradove se uključuje Barcelona, Bremen. Bloomsbury-Camden, Dussedorf,Horsens,Liverpool, Pečuh,Rennes,Sofia,Stockholm, Turku a nakon toga se svake godine uključuje sve veći broj gradova tako da je danas u svijetu i kod nas uključen veliki broj gradova.

Kvalitete zdravog grada
grad treba osigurati

• Čistu, sigurnu, kvalitetnu i fizičku okolinu(uključivši stanovanje)
• ekosistem,sada stabilan, dugoročno održiv
• jaku  društvenu zajednicu koja se međusobno podržava a ne iskorištava
• Visoko sudjelovanje građana i javnosti nad odlukama koje utjeća na njihov život
• zadovoljenje osnovnih životnih potreba za sve a ne samo za neke
• pristup raznim resursima,susretima, komunikacijama
• raznoliko, vitalno inovativno gradsko gospodarstvo
• poticanje veza sa prošlošću, kulturnim i biološkim nasljeđem građana sa drugim grupama i pojedincima
•  
• Dosadašnje djelovanje i iskustva pokreta zdravih gradova su nesumnjivo pozitivna. Među  članicama pokreta je vidljivo da su standardi daleko veći nego kod onih  koji nisu članovi pokreta a to je za njihove stanovnike izuzetno važno i korisno.

Ekološka osvještenost nije isto što i ekološka  zapuštenost, zar  ne???!

Vaš dr Zlatko Crkvenčić Privatni psihijatar iz grada Zaboka

koji je uvijek uz vas samo ako vi to zaista želite

Pogledajte privitak

Bok drage i dragi moji!

NABRUSITE SJEKIRU

Svakodnevnim aktivnostima ma kakve one bile postepeno se iscrpljujemo i  naša efikasnost se smanjuje a koji puta se toliko zamorimo da jednostavno nemamo snage nastaviti dalje. Većina zna što je potrebno no manji dio ljudi misli da je bez obzira na tjelesno i psihičko stanje organizma nužno nastaviti dalje, jer će nešto propasti, nešto će im biti zamjereno, možda će netko pomisliti ili čak i reći da su lijeni i slično.

Pročitajte pričicu koje slijedi:

“Sa grupom drvosječa je sjekao drva jedan starac, marljiv i vrlo simpatičan. No jednog dana nije došao na posao. Uz prvotnu blagu zabrinutost što ga nema (da nije bolestan) prisutnima je ubrzo bilo drago, jer ono što bi on posjekao sada je ostalo njima, a kako su vremena bila teška to je itekako bilo potrebno.
Ipak oni su radili tempom kao i svakog dana do tada, pa su i ostvarili iste rezultate. Drugog dana pojavio se starčić i na očigled sviju puno mlađih i krepkijih muškaraca posjekao je stabala za taj i prethodni dan. To je sve jako začudilo, pa su počela pitanja. ”Zašto jučer niste bili, jeste li bili bolesni, što se dogodilo?
Ne. Odgovorio je starčić, osjećam se vrlo dobro, ali jučer sam odlučio malo predahnuti i odvojiti vremena da nabrusim svoju sjekiru, koja više nije sjekla tako kao ranije.”
Ljeto je  na pragu i treba naći vremena za odmor i  nakupljanje nove energije, ali isto tako i za “oštrenje “ alata sa kojim radimo.
Moramo naći ravnotežu, jer  “tajna uspješnog života je u ravnoteži".
Zbog toga vodite računa o toj ravnoteži jer izgubite li ravnotežu možete pasti i povrijediti se. Sjetite se kada ste učili voziti bicikl (jasno oni koju ga znadu voziti) sve što vam je bilo i jest za to potrebno da održavate ravnotežu. No sa tom vještinom ste postali pokretljiviji, mnoga mjesta su vam postala dostupnija, a uz sve to ste se i osjećali nekako zdraviji i imate više kondicije.
Psihička ravnoteža nije dana čovjeku sama po sebi, nego si svaki od nas sam treba stvoriti preduvjete da ju postigne, a potom ju stalno treba održavati. Izgubimo li ravnotežu u svom poslu, pada motivacija, gubi se interes za njega, ali i za druge aktivnosti. Na koncu jednostavno gubimo ritam sa svakodnevnicom. Nažalost skloni smo pronalaziti razloge uglavnom izvan nas samih kako bi mogli opravdati tu poljuljanu ravnotežu.
Zbog toga ako ste koji puta posustali, došli u stanje malodušnosti, osjećali se kako nemate više motivaciju, kako više nije kao prije (a morate znati da nikada niti jednog trenutka više nije kao prije, uvijek dolazi novo vrijeme), napravite STANKU i odmorite se, ali nemojte prestati razmišljati pozitivno.

A kada  osjetite da vam je stanka, odmor, nakupljanje nove energije, punjenje vaših baterija i sl. dovoljna, krenite dalje!
 
UGODAN VAM VIKEND

i nemojte zaboraviti nabrusiti sjekiru

i zapamtite s vama je i dalje ;

Vaš dr Zlatko Crkvenčić Privatni psihijatar iz grada Zaboka

koji je uvijek uz vas samo ako vi to zaista želite

Pogledajte  privitak

Bok moji ekolozi!

• 8. i 9. svibnja - Dani sjećanja na poginule tijekom Drugog svjetskog rata - UN [10]
• 9. i 10. svibnja - Svjetski dan ptica selica - UN
• -11. svibnja  Svjetski dan pisanja pisama - Napišite povremeno pismo dragoj osobi,svojem roditelju, djetetu, prijatelju,napišite i poslovnom partneru jer pismo nije samo puko nizanje rečenica ono odražava i naš odnos prema toj osobi.Usporite i dajte si malkice vremena za doživljaj tolike ljubavi za malo truda.Isplatiti će se, vidjet ćete.
• 12. svibnja - Svjetski dan medicinskih sestara
• 13. svibnja - Majčin dan - Odvojite trenutak za majku ako ju još imate ili upalite svijeću i stavite stručak cvijeća  na grob ako je  TAMO!
• 15. svibnja - Međunarodni dan obitelji - UN od 1994. [11] - Bez obzira ne sve inovacije i tehnička dostignuća još uvijek nije "patentiran" bolji oblik ljudskog življenja od obitelji. Osvjestite da i vi imate obitelj!
• 17. svibnja - Svjetski dan telekomunikacijskog i informacijskog društva - UN od 2006.

Samo da znate

Svjetski dan medicinskih sestara

12. svibnja, dan rođenja velike Florence Nightingale, žene koja je svojom veličinom i ljubavlju prema čovjeku promijenila čitav svijet…

Taj dan je odabran kao Međunarodni dan medicinskih sestara
(International nurses day) i obilježava se 12. maja (svibnja) svake godine

Zašto baš ovo zanimanje dobiva svooj dan??

 Nema čovjeka koji se u svojem životu  nije sreosa zanimanjem medicinske sestre- tehničar jer ako ništa drugo bili ste prehlađeni,trebalo je vas ili vaše dijete cijepiti ili doći u kuću njegovati starije i nemoćne osobe.
Medicinska sestra je zanimanje koje u sebi ujedinjuje znanje,spretnost,požrtvovnost  i nadesve veliku, veliku , veliku ljubav prema drugom čovjeku.Ona je sa nama kada se rađamo, kada nam je teško i trpimo bolove,kada se oporavljamo od teške i opasne operacije,kada nam treba utjeha jer smo uz teško bolesnog člana obitelji, kada nam treba sućut jer smo nekoga izgubili.
Liječnik liječi no  posebno u bolnici MEDICINSKA SESTRA je ta koja je uz bolesnika 24 sata,koja niti trena ne napušta svojeg bolesnika, koja zapaža sve i najmanje promjene u držanju i vladanju bolesnika i "alarmira" liječnika i cijele odjele da treba hitno intervenirati.
Da nema medicinskih sestara zdravstveni sustavi u svijetu jednostavno ne bi mogli funkcionirati,došlo bi do općeg kraha sustava.
Medicinska sestra je : i sestra i majka ali i anđel čuvar koji bdije nad nama kada smo bolesni, kada nam je teško ili kada se rađamo.
Ako su koji puta i "nervozne"??,kao da nas ne ćuju i one su samo ljudi i možda su imale kod kuće bolesno dijete ili starca, možda je iza njih "teška" noć, možda je netko upravo u njihovoj smjeni umro i to su teško podnijele.
Nemojmo im svaku sitnicu uzeti za zlo jer one to nikako ne zaslužuju.

Ekološka osvještenost nije isto što i ekološka  zapuštenost, zar  ne???!

Vaš dr Zlatko Crkvenčić Privatni psihijatar iz grada Zaboka

koji je uvijek uz vas samo ako vi to zaista želite

Pogledajte privitak i uživajte u ljepoti Zemlje

Bok drage i dragi moji!

CILJEVI

Prema “Rječniku hrvatskog jezika” CILJ je:

Ono čemu se teži, ono što se želi postići, svrha nečega.

Ljudi koji nešto nemaju, mogu željeti imati ili si dati u zadatak da to postignu, oni si postavljaju cilj i želja im je da ga dostignu.
U slučaju da nemamo cilj onda lutamo iz jednog posla u drugi, sa jednog kraja na drugi, a u narodu se to kaže “Nema cilja već ga voda nosi svojim tokom.”
Pri  ovakom kretanju bez plana i cilja događa se da „nesretnika“ u toj nabujaloj vodi često udari po glavi kakav panj, kakvo drvo, da ga sad odbaci u jednu a potom u drugu obalu. Na koncu i oni koji ne znaju kuda i zašto idu uvijek nekuda stignu i nešto postignu, no obično je to ono što nisu željeli, o čemu nisu mislili, ono čemu nisu težili.
Nekima se zna i posrećiti pa bez cilja stignu u neki “raj na zemlji” i onda svima objašnjavaju sa koliko su to „pameti” postigli. Ipak većina u takvim situacijama ne osjeća nikakvo zadovoljstvo, nikakvu radost što su došli, što su napraviti, što su nešto postigli. Paradoksalno je ali često ih znade ljutiti što se okolina raduje njihovom postignuću.
Mnoge ciljeve možemo početi ispunjavati već u fazi osmišjavanja i ne moramo čekati da budu u potpunosti definirani, jer to često puta nije moguće. Kada jednom postavimo neki cilj, a život bez cilja nema nikakva smisla onda trebamo krenuti u njegovo ispunjenje.
Kako  postavljati - ispunjavati cilj??
Ciljeve treba postavljati etapno na kratki rok.
Mi svoje ciljeve moramo i ispunjavati, jer i nije nam cilj samo postaviti cilj nego i doći do njega, postići, dostići ga.
To možemo raditi i ovako:
Ako ne možemo prenijeti jedno stablo jer je to za nas suviše teško, a nismo neki divovi iz bajke znate li što treba učiniti?
Uzeti pilu piliti na komade koje možemo nositi. Ako to nije dovoljno uzmemo i sjekiru, pa ga rastavimo na još manje komade i prenesemo tamo gdje ćemo trebati ložiti. Bilo koji  posao radili ne možemo učiniti sve odjednom. Kao kada želimo nositi deblo, uzmite samo onoliko koliko možete tog trena podnijeti i ponijeti.
Kada jedan cilj  postignete, krenite na drugi.
Nikada se  nemojte  zaboraviti pohvaliti, jer ste to sigurno zaslužili.
I ovdje je “normalno” da se dešavaju padovi, ali  nakon svakog pada morate reći samom sebi: „VIDIŠ KAKO JE DOBRO ŠTO SAM PAO. SADA VIDIM STVARI IZ SASVIM DRUGOGA  UGLA I VIDIM DA SE TO DRUGI PUTA MOŽE NAPRAVITI  PUNO JEDNOSTAVNIJE, SA  MANJE MUKE I TRUDA“ .

Izbacite iz riječnika i iz  svojih misli NE MOGU, NE ZNAM, NISAM ZA TO  i još mnogo jednostavnih riječi koje počinju sa NE, jer upravo to NE mnogima zna biti toliko teško i naporno da od njega ne vide dalje, ne započninju ništa i ostaju tamo gdje su bili.
Ako ste do sada na cilj gledali kao nešto što je samo po sebi razumljivo promijenite svoje stavove i počnite postavljati ciljeve. Kao što rekoh moraju biti mali, pa postepeno sve veći i veći, ali ih ispunjavajte etapno, korak po korak, komadić po komadić i ubrzo ćete vidjeti da nema plafona, nema ograničenja do kojih se može stići.
Ako radite ovako onda su ograničenja samo ona koja si vi sami postavite.

 UGODAN VAM VIKEND

i već danas postavite cilj za sutra

i zapamtite s vama je i dalje ;

Vaš dr Zlatko Crkvenčić Privatni psihijatar iz grada Zaboka

koji je uvijek uz vas samo ako vi to zaista želite

Pogledajte  privitak

P.S.
Prošli tjedan me nije bilo jer sam si dao srcu oduška i otišao na kraći odmor

            Danes sme morti i najvekši, denes si zgledime tak lepi, kak da nigdar lepši bili niesme. Denes sme čistem h vis zleteli, zgledime si tak kak da nam nihči več nigdar nič nemre i nesme. A te je i tak, tak se niti nemre nič drugač se dogoditi, dok sami sebe sme takvi i je. A te je i une kaj jedine je moči otpovedati za vse kaj drugač niti znali ni niesu, jer nigdar nikomu nie bile moči ni same tak nazaj genuti.

Tak, kak god da se i češ morti male i odmeknuti od življenja vsagdajnjega, ne same da ti te od ruke i nejde, nek ti niti vse te skup neznaš a ni nemreš niti otrgnuti proč od strižavke tera te prijela, i tera te nikak ne pušča. Kak god da življenje tu si maš, e bile une kratke ili duge, e življenje je žmehke ili ljehke, e vesele je ili ti navek žalosne je, življenje ti je furt i furt znovič – same je jedine ti življenje. I moreš ga ti i obračati, moreš mu se i smejati, moreš ga kleti, moreš se ž njem svaditi, a moreš ga iste tak i dragati, ž njem se spominati i za pajdaša ga meti.

Kaj god da delaš, ovak ili unak ti življenje tu bu - prešle. Zate ti, čiste tak, vse te skup vsejene bu. Tak, ak glediš same na te e življenje ti bu prešle, ak glediš na te da vse kaj negde je počele, negde iste tak mora se završiti, unda trieba ti je, iste tak, vse te skup dobre i razmeti. Ali iste tak nie ti, a ni nemre ti vse jene biti, unda gda tu življenjiče trieba ti je kak pajdaša meti, iste kak ti ga je trieba pod srčeke deti i za njega navek vrieme i veseljiče meti.

            Navek življenje pute najde, gda i zgledi vsem nam da zgasnule bu, kak god da vsaki med nami je negdar i zrasel, te tak ti i nie, te tak ti ni biti nemre nigdar. Pitaš se, iste tak, ti negar i te, gde pak takvi moreju med nami i zrasti. I unda gda dobre ti je poznate, da trieba ti je male počakati i dobre se zgledeti, trieba ti je navek praf postati si i obrnuti se, kak god da negdar ti te i nie najlježejše. Ak tak, same male počakaš i ak se obrneš par put oko sebe, unda moreš i razmeti te kak zaistinu nie vsakomu same tak ni za zameriti.

Vsaki med nami more videti, ak te če, te kak se splati ili ne splati h življenju ovak ili unak iti. Iste tak, kaj je – je, nigdar zate nesme se krajiti i po drugami kazati, a da prie samoga sebe ne pogleda se unak kak jedine trieba je. A trieba je same kak človek človeku male pri ruke se najti, trieba je same male postati i male se hmiriti, trieba je sam sebe si priznati, da drugač nemre nič se ni h življenju obračati. Moguče je jedine tak, kak nie ljehke, ali iste tak je te jedine moguče, jedine unak kak praf bi triebale, jer vse druge naopačne je.

A ak češ naopak, ak češ napoprek, ak se češ male krive zdiči, dobre se spamtiti moraš, jer iste tak ti je vse te skup znati moči, da mam pal h tunjek buš, da mam buš pal još glibše nek si i bil. Unda i tak ti niti nič druge moguče nebu, nek da se same još bolše hvezneš i da h tunjek hgrezneš, gde zajel buš se, kak se još do zdaj nigdar ni niesi.  A pak moreš iste tak po malu iti, moreš iste tak z pajdaši biti, i moreš iste tak do človeka držati, kak god da te h uvomu cajtu nie niti najlježejše ti.

Kak Najvekši navek poveda, vsaki med nami puteca si je zebral. Nehči je puteca tak zebral pravoga, a nehči se je po putecu naopačnomu zaputil. Un nam je same navek pomogel, da puteca pravoga bi zebrali si, same nihči meste nas niti je mogel a niti mogel igdar bu, kak zebrati tak i po putecu dalše iti. Življenjski putec navek ma meste na teromu se po njem hoditi počele, a iste tak ma i meste od teroga dalše več moči iti nie. Kak god da vsaki med nami če zbeči, vse od toga, i kak god da morti negdar si i misli da ž njem življenje na svietu ovomu počele je, odgovor je same jeden. Življenje niti znami počele je, a niti iste tak z nami bu i završile.

Prim. dr.sc. Rajko Fureš, dr.med.

Bok drage i dragi moji!

POHVALA , pohvaliti !

U rječniku hrvatskog jezika  piše;
POHVALA je javno iskazivanje zadovoljstva nečijim djelom ili postupkom, javno isticanje vrijednosti nečijeg postupka ili djela, javno odobravanje bilo usmeno bilo pismeno.
Pohvaliti je glagol kojim se izriče pohvala, priznanje nekomu ili nečemu.
Isto tako pohvalu možemo izreći o sebi, svojim postupcima, svojim sposobnostima.

Kada govorimo o ovim sasvim običnim riječima neminovno nam se nameće pitanje :  Čemu treba pohvala i zašto trebamo nekoga ili sebe pohvaliti?

Zapaziti da netko nešto dobro čini, odobriti da to može činiti i da smo mi tim zadovoljni je vrlo važan pokretački mehanizam našeg života. Svi mi težimo napraviti i učiniti nešto dobro, nešto što je izuzetno, nešto što druge razveseljava, usrećuje, što im pomaže, što ih liječi.
Za neke stvari iskustveno znamo da smo učinili dobro i da uvijek postupamo dobro, ali to nam nikako nije  dovoljno, nego trebamo potvrdu od nekog drugog, potvrdu od ljudi kojima smo podređeni u bilo kojem obliku i obimu, potvrdu ljudi koji su nam „ravni“ (istog obrazovanja ili statusa) i vrlo često potvrdu ljudi koji su nam podređeni.
Samo potvrda da jest nešto dobro nije dovoljna pokretačka snaga da bi iz dana u dan, iz tjedna u tjedan i iz godine u godinu uvijek iznova radili dobre stvari.
Ima trenutaka da nam ponestane snage, te izgubimo prvotnu pokretačku snagu i motivaciju ili se na bilo koji način zasitimo.
U takvim trenucima upravo je pohvala ta koja opet iznova daje značaj, daje  onu potrebnu “težinu” kad osjetimo da smo napravili nešto dobro ili posebno dobro, da drugi oko nas to vide i da su nam na neki način zahvalni što smo upravo to tako napravili.
Pohvala nas potom dodatno motivira da svoju malodušnost zaboravimo ili potisnemo, da se ponovno vinemo u visine, da zaboravimo i boli koje smo možda koji puta doživjeli na tom svom putu.
Mnogi poslodavci smatraju da svoje zaposlene dobro nagrađuju, što im iskazuju u „kešu“ ili preko žiro računa, što im daju slobodne dane, što ih vode na razno razne zajedničke  aktivnosti “team building” i sl.
Oni jednostavno nisu svjesni da sva ta davanja nisu dovoljna da bi mi održavali svoj ritam onako kako želimo niti onako kako oni smatraju da bi trebalo. Usprkos svemu tome u jednom trenutku dolazi do pada, počne se nešto događati u nama te počinjemo stagnirati, a nažalost mnogi počnu nazadovati.
Ako nema dodatna poticaja mnogi  „ispadaju  iz sistema.“
Stoga vas molim:
Ujutro kad ustanete  protrljajte oči i pogledajte se u ogledalu, nasmiješite se osobi koja vas začuđeno gleda s one strane zrcala i pohvalite ju što je ustala i  započela još jedan dan, koji upravo može biti nezaboravan, naprosto presudan u životu.
Neka vam ne bude mrsko pohvaliti sve ono što ste već stotinu puta pohvalili, jer svaki od nas treba da mu se nakon tisuću pohvala izreče ona tisuću i prva koja je izrečena upravo onda kada ju nije očekivao.
Molim vas naučite pohvaliti nečiji postupak, nečiju gestu, nečiju dobru namjeru, te svakako nečiji uspjeh.
Takvom pohvalom vi nećete ništa izgubiti, a onom kome je upućena možete uljepšati dan, možete  mu jednostavno promijeniti život, jer možda baš ta vaša pohvala pokrene onu „lavinu „ silne energije koju sigurno posjedujemo, te se on ili ona  „vinu nebu pod oblake“.
Pazite, pohvala ne smije biti sama sebi svrha, nemojte hvaliti i davati pohvale kako se kaže „šakom i kapom“ jer onda te pohvale gube svoju vjerodostojnost, gube vrijednost, dolazi do inflacije pohvala i kod onoga kojemu su upućene mogu izazvati sasvim suprotni efekt.
Dale Carnegie u knjizi: VOĐA U VAMA  na jednom mjestu navodi rdquo; LJUDI RADE ZA NOVAC, ALI ĆE (nakon cijelog maratona) ISTRČATI  ONAJ JEDAN DODATNI KRUG SAMO RADI PRIZNANJA, POHVALE, NAGRADE”.

UGODAN VAM VIKEND

i već danas pohvalite osobu koja je to zaslužila

i zapamtite s vama je i dalje ;

Vaš dr Zlatko Crkvenčić Privatni psihijatar iz grada Zaboka

koji je uvijek uz vas samo ako vi to zaista želite

Pogledajte  privitak

Bok moji ekolozi!

22.4. DAN PLANETA ZEMLJA
23.4. Sv..JURAJ, ĐURO, ĐURĐICA

Samo da znate:
Vjerujem da ste se uključili  barem na kratko u veliku akciju Zelena čistka diljem LIJEPE NAŠE potaknute od  ekološke udruge "ŽMERGO" iz Opatije.


“Da bi ostvario snove, moraš se najprije probuditi”

Probudi se narode!

22.4. se obilježava DAN PLANETA ZEMLJE, i to svake godine ponovno i uvijek sa porukama kako trebamo ćuvati ono što su nam naše prethodne generacije ostavile, da bi naši unuci imali gdje i od čega živjeti.
Na sve strane smeće a narod spava kao da se to njega ne tiče, kao da je to posao Komunalnih poduzeća ili pak UDRUGA.
I kakav je rezultat takva ponašanja? Velika, velika Nula, jednostavno ništa, što je razočaravajuće, pesimistično, deprimirajuće.
Zar vi još uvijek ne shvaćate da smo svi mi  i to svaki na svoj način odgovorni za okoliš u kojem živimo? Kako ćemo se mi  prema njemu odnositi  takav ćemo odgovor od njega dobiti.
Nadam da ste ipak ovog proljeća nešto pozitivno učinili, a ako niste onda je krajnje vrijeme:

PROBUDI SE NARODE i počni aktivno sudjelovati u zaštiti svojeg najužeg okoliša.

Ekološka osvještenost nije isto što i ekološka  zapuštenost, zar  ne???!

Vaš dr Zlatko Crkvenčić

Pogledajte privitak

Danas se sve svodi na prodaju i dobitak od te prodaje pa zato moramo biti svijesni da smo i mi  jedna vrsta robe koja se traži na tržištu (kod nas ne baš puno ).
Što god mi radili u životu uvijek imamo utjecaja na ono što će se u konačnici dogoditi.  Većina toga nije uopće svijesna ili nije dovoljno svijesna, pa se niti ne trudi da poduzme prave akcije  kako bi i rezultat bio upravo onakav kakav želi - pozitivan.
Svi ste vi čuli za izreku ”Svaka roba ima kupca”, pa tako i svaki od nas u jednom trenutku nađe svoga kupca bilo kao radnika, poslovnog ili bračnog partnera.
Ako smo bili uspješniji u prodavanju sebe dobit od te prodaje će biti veća ili pak trajna, kako kada.
Što je potrebno  da bi se prodali?

1.       Roba, a to smo mi i to imamo zar ne?

2.       Ta roba treba biti  na najbolji mogući način pokazana i prezentirana

3.       Treba ju dostaviti (doći) do onih koji ju žele i trebaju

4.       Treba ju ponuditi i onima koji misle da ju ne trebaju

5.       Treba imati dobar (lijepi) papir u koji je zamotana

6.       Treba znati pokazati stvari koje se ne vide “prostim okom”

7.       Treba imati upornost (koja mnogima nedostaje)

8.       Treba  vjerovati u tu robu (sebe) i nikada ju ne omalovažavati

9.       Treba naći  vrijeme i mjesto gdje će se ta roba što bolje prezentirati

10.     Treba na koncu  biti i matematičar da se sve brojke zbroje kako bi imali podlogu za što kvalitetniju kontrolu i analizu radi budućih akcija

Kada imamo sve ovo nabrojeno i kada k tome dodamo istinsku našu želju da se zaista "unovčimo" što bolje, onda neće uopće biti pitanja. Kako se ja mogu što bolje prodati?

Jeste li se ikada osvijestili kao robu koja je na prodaju??

I na kraju  jedna izreka:” Ne mogu se sva vrata otvoriti  ključem-neka se moraju otvarati glavom”.

UGODAN VAM VIKEND
svaki dan težite biti uspješniji nego jućer
i zapamtite s vama je i dalje ;

Vaš dr Zlatko Crkvenčić Privatni psihijatar iz grada Zaboka

koji je uvijek uz vas samo ako vi to zaista želite

Pogledajte  privitak

fotografija preuzeta sa portala dolenjskilist.si

Bok moji ekolozi!

21.4. VELIKA AKCIJA ČIŠĆENJA GLOMAZNOG OTPADA ŠIROM LIJEPE NAŠE - Pridužite se
22.4. DAN PLANETA ZEMLJA
23.4. SV. JURAJ, ĐURO, ĐURĐICA

Imate više od  tjedan dana da  se pripremite da na Dan planeta zemlja nešto učinite za ovu našu dragu i nazamjenjivu planetu koju nemilosrdno prekrajamo i  haračimo na sve moguće načine.Sve što uzmemo od/ iz nje trebamo   vratiti jer ciklus se mora zatvoriti inaće nastaju rane koje zemlja nastoji zacijeliti sama a to je za čovjeka uvijek bolnije.Vodite o tome računa.

Samo da znate:

Na dan Sv.Jurja je u mnogim našim krajevima bio običaj ukrašavati zelenilom i cvijetnim vijencima stoku,pale se Jurjevski krijesovi i pjevaju prigodne obredne pjesme. "Zeleni Juraj" je osoba pokrivena zelenom grnčicama središnja figura ovih zbivanja,



Ekološka osvještenost nije isto što i ekološka  zapuštenost, zar  ne???!


Vaš dr Zlatko Crkvenčić Privatni psihijatar iz grada Zaboka

koji je uvijek uz vas samo ako vi to zaista želite

Bok drage i dragi moji!

PUT DO USPJEHA

1. PRIPREMITE SE ZA  AKCIJU

Prije nego uopće krenemo među ljude moramo znati što hoćemo a onda tek kako ćemo to i postići.

Poznato je da niti jedan čovjek ne može znati sve. Znanje je toliko opsežno  da i oni najupućeniji imaju  „praznina“ u svom fondu znanja.
Prezentirate li nekoj grupi ili članovima tima svoje zamisli ili govorite o nekoj temi nemojte  se ustrtariti "ako nešto krene po zlu ".
Marfijev zakon kaže; „Ako nešto treba poći po zlu, poći će“.
Stoga  kada pokažete da ste zbog situacije u kojoj ste se našli zbunjeni okolina počinje reagirati a neki nažalost bivaju „opaki i zločesti“ prema vama. Znajte to je njihov a ne vaš problem. Nemojte se dati se smesti.

2. Da bi takve situacije preduhitrili VJEŽBAJTE, VJEŽBAJTE, UČITE I UČITE.

Sve što je već naučeno stalno treba nadopunjavati novim spoznajama ponajprije od svojih  suradnika.

3. UVIJEK KORISTITE ISKUSTVA DRUGIH: Zašto trošiti vrijeme, novac i energiju za spoznaje do kojih su već doprli drugi prije vas. Vama ne treba znati elektroniku da bi mogli gledati TV program, ali morate znati koji gumb služi za koju funkciju. Na koncu vam je dovoljno znati gdje se "pali" a gdje "gasi".

4. Držite li predavanje ili neko izlaganje pred grupom NIKADA NEMOJTE SVE NAUČITI NAPAMET POPUT PAPAGAJA jer to zna biti opasno.

Može se dogoditi da vam samo jedno postavljeno pitanje iz gledališta "ruši" vašu koncepciju. Većina ljudi se vrlo teško vraća na temu.

5. NE ZABORAVITE DA MA ŠTO RADILI MORATE IMATI ZADANO VRIJEME. Toga se trebate držati, jer ako vas ima više sve remetite a kod drugih stvarate nepotrebnu nervozu i napetost. Ako ste sami onda možete zbog opširnosti  izgubiti mjeru i prisutni vas prestaju slušati i spontano počinju napuštati skup.

6. Već kod kuće morate biti toliko spremni da "čujete " pljesak i "vidite" sebe kao uspješnu osobu.

7. Vodite računa da se uspjeh "MOŽE DOGODITI I VAMA onda kada ga uopće ne očekujete", a ne samo tamo nekim posebno odabranim ljudima.

Svi mi u sebi skrivamo neslućene mogućnosti. NEMA ONIH KOJI SE RAĐAJU KAO USPJEŠNI I BOLJI OD DRUGIH.

Neka vas uspjeh ne zatekne nespremna, jer možete postati žrtvom svoga uspjeha.

Svaki čovjek ma što radio teži da bude što uspješniji na tom polju, pa STOGA USPJEH I USPJEŠNOST NEKA BUDU VAŠ CILJ I POSTAVLJAJTE GA TAKO DA ON NIJE SAM SEBI SVRHA.

NEKA BUDE RAZRAĐEN ETAPNO I KADA STE PRED REALIZACIJOM POMAKNITE  ZA KOJI CENTIMETAR VIŠE.

 UGODAN VAM VIKEND

svaki dan težite biti uspješniji nego jučer

i zapamtite s vama je i dalje ;

Vaš dr Zlatko Crkvenčić Privatni psihijatar iz grada Zaboka

koji je uvijek uz vas samo ako vi to zaista želite

Pogledajte  privitak

7. travnja - Svjetski dan zdravlja -  SZO

8. travnja - Svjetski dan Roma

Samo da znate:

ZDRAVLJE

Definicija zdravlja SZO

Zdravlje je stanje potpunog tjelesnog, duševnog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti i iznemoglosti.
Definicija je inzvanredno sročena no nažalost za veći dio stanovništva na kugli zemaljskoj ona ne znaći ništa jer nemaju ono najelementarnije za život.
Sutra je svjetski dan zdravlja- osvijestite ga i učinite nešto da bi se što više približili definiciji zdravlja !

Svjetski dan zdravlja obilježava se svake godine 7. travnja pod pokroviteljstvom Svjetske zdravstvene organizacije. Prva Svjetska zdravstvena skupština u organizaciji Svjetske zdravstvene organizacije održana je davne 1948., a odlukom te iste skupštine, 7. travnja je proglašen Svjetskim danom zdravlja, i slavi se od  1950.
Tema ovogodišnjeg dana je  

Starenje i zdravlje:
Dobro zdravlje dodaje život godinama, dok je naglasak prethodnih godina bio dodati godine životu, kako bi produžili životni vijek. Svjetski dan zdravlja 2012. poručuje da treba dodati život godinama, ne samo godine životu, aktivno uključujući starije osobe na svim razinama društva.U svijetu pa i kod nas stariji zauzimaju sve veći postotak  u cjelokupnom stanovništvu,populacija postaje sve starija i donosi "probleme" koji su svojstveni toj životnoj dobi.
Nažalost u cijelom svijetu je tendencija da se stariji gledaju kao TERET društva, koji više ne privređuje i nosi niz problema ponajprije zdravstvenih. Trebalo bi ovo "vojsku" pametnih i isklustvom bogatih ljudi koristiti za dobrobit društva no na način koji je njima primjeren.Nadam se da taj trenutak nećemo suviše dugo čekati jer onda će i mene vrijeme uskoro pregaziti.

I svakako pročitajte:

Priča o Drvenoj zdjeli

Jamčim da ćete se sjetiti ove priče o Drvenoj zdjeli i sutra i za tjedan dana, za mjesec dana, za godinu dana...

Krhki starac je otišao živjeti sa svojim sinom, snahom i četverogodišnjim unukom. Starčeve su ruke drhtale, vid mu je bio zamućen, a korak mu je posrtao. Obitelj je blagovala zajedno za stolom. No staračke drhtave ruke i gubitak vida bile su razlogom poteškoća za vrijeme jela… Zrna graška su pala sa žlice na pod. Kad je uzeo čašu, mlijeko se prolilo po stolnjaku. Nered je ljutio sina i snahu. “Moramo nešto učiniti s ocem,” rekao je sin. Dosta mi je ovog prolijevanja mlijeka, bučnog jedenja i hrane po podu.” Stoga su muž i žena postavili mali stol u kutu. Tu je djed jeo sam dok je ostatak obitelji uživao u večeri.

Nakon što je djed polupao tanjur ili dva, hrana mu je posluživana u drvenoj zdjeli. Kada bi obitelj pogledala u smjeru djeda, ponekad je bila suza u njegovom oku dok je sjedio sam. Još uvijek su jedine riječi koje su imali za njega bile oštre opomene kada bi mu pao tanjur ili je prosuo hranu.
Sve je to četverogodišnjak promatrao u tišini.

Jednom prije večere, otac je primijetio da se njegov sin igra s komadićima drva na podu. Upitao je dijete slatko, “Što radiš?“ Isto tako slatko dječak je odgovorio: “Oh, izrađujem zdjelice za tebe i mamu iz kojih ćete jesti kada ja odrastem.“ Četverogodišnjak se nasmiješio i nastavio se igrati.

Ove riječi su tako pogodile roditelje da su ostali bez teksta. Suze su počele potocima teći niz njihove obraze… Iako nisu izgovorili niti jednu riječ, znali su što moraju učiniti. Tu je večer muž uhvatio djedovu ruku i nježno ga doveo natrag za obiteljski stol. Sve ostale dane jeo je svaki obrok s obitelji. A iz nekog razloga, činilo se da ni muž ni žena nisu brinuli kada je pala vilica, kada se mlijeko prolilo, ili se stolnjak zaprljao...

 

Marija Škes, prof. rehab.
Centar za promicanje zdravlja

Ekološka osvještenost nije isto što i ekološka  zapuštenost, zar  ne???!
 

Vama i Vašima

SRETAN USKRS

Vaš dr Zlatko Crkvenčić Privatni psihijatar iz grada Zaboka

koji je uvijek uz vas samo ako vi to zaista želite

Prilog za "mlade":

Bok drage i dragi moji!

"Ljubav je bol na srcu mom, ljubav je najveća bol"

Stihovima ove prekrasne starogradske pjesme započinjem današnje obraćanje vama.
Rječnik kaže; "Ljubav  je osjećaj snažne privrženosti, duhovna  i/ili  spolna privlačnost jednog bića prema drugome"
E kad je već tome tako  pa kad volimo, bivamo sasvim privrženi nekome ili nečemu kod nekih ljudi može zbog  razno raznih razloga biti problema. Naime  ljubav nije jedina, nije neponovljiva i gotovo da prema svakome osjećamo neku drugačiju, specifičnu ljubav koja je  samo za njega ili nju jedinstvena i neponovljiva.
Ne možemo dvaput voljeti na isti način i istim žarom, drugi puta može biti jače.
Ima ljudi koji su bili uskraćeni ljubavi u svojem djetinjstvu, koji nisu naučili što znači nekoga voljeti, kojima je to strani pojam. Neki su se pak potpuno predali a nisu za uzvrat dobili ništa odnosno ne onoliko koliko su željeli ili očekivati. Takve će se osobe u nekim drugim prilikama bojati pokazati ali i primiti ljubav od nekoga jer uvijek postoji mogućnost da nas netko povrijedi makar i ne svojim svjesnim htijenjem.
Svemu unatoč znajte da LJUBAV JE LIJEK!
Ako istinski volimo i damo da nas vole državi prištedimo mnogo tableta, a svoj organizam ne opterećujemo  "kemijom".
Ne bojte se ljubavi jer vi ju sigurno zaslužujete

 UGODAN VAM VIKEND

pokažite ljubav već ovog Uskrsa prema  ljudima oko sebe i svojim najmilijima

i zapamtite s vama je i dalje ;

Vaš dr Zlatko Crkvenčić Privatni psihijatar iz grada Zaboka

koji je uvijek uz vas samo ako vi to zaista želite

Pogledajte  privitak!

Gdo bi bez srama dojti mogel h fižu k nekomu teromu je noža h pleče zabil?! Te more same unie teri srama nema čistem nič, teri ili nie praf pameten ili je pak tak pokvaren da te nič ga se ne dotikavlje ili je pri njem jedne i une druge.

Nie ljehke te nekomu za rastumačiti. Još gorše ti je unda gda štel bi sam sebe povedati kaj se te dogodile, kak te moči je na jemput doživeti zločicu najvekšu od unoga teromu si furt pri ruke bil, teri od tebe vekšega pajdaša nie mel. Još ti je težejše razmeti i te da te je tie „najdraši pajdaš“ hništil, e sam ili po direktivice nektere, denes ti je vse te skup čist vse jedne, jer nihči drugi potpisa svojega del nie – nek same un. Najgorše i najtežejše ti je unda gda te tak nehči hpiči, još je gorše gda te je unie za teroga si mislil da nemre biti človek pokvareni. Vsemu se tomu nadal niti niesi, pak i zdej čistem da verovati nemreš da ti te dohčerajnji „pajdaš“ napravil je, jer ak za nekoga si mogel reči da ti pajdaš je – te za njega si mogel. A kak se veli, h vsemu se moreš prevariti – same ne h pajdašu, do ti vse te skup nie zišle tak kak je zišle – tak da se videti je mogle da nie ti nigdar niti bil te za kaj delal se je. Pajdaš nigdar hkanil pajdaša nebi, niti bi mu noža h pleče hpičil, kak unie teri ti najvekši čifut je. Za mrčnjaka takvoga znaš da mrčnjak je i znaš kak se prema njemu i postaviti. H iste vrieme za unoga za teroga misliš da pajdaš ti je, niti se ne nadaš da hkanil te bi i bu. Na dušice nie ti ljehke, jer vse ti se te dogodile od unoga človeka teri ti zaistinu napravil je najvekšu zločicu življenjsku, i još nie mu dost nek poveda kak ste si najbolši. Denes najvekši su mu pajdaši uni po terami do hčera največ pljuval je, pak bez srama h klecalu kleči i oprosta zazava za une kaj je i kaj bu „predobroga“ napravil. Same zločica bu za njem ostala, nič dobroga, jer radi svoje riti un bi vsakoga hkanil, tak da ti je i najgorše kaj nikak vse te skup razmeti nemreš. Probaš si rastumačiti te tak da morti mu se nekaj je i spošumerile ili te tak triebale bi i  biti?! A praf za praf te niti tak trieba je a niti mu se kaj spošumerile, zdaj kak vse te vidiš – ciele je vrieme poljek tebe bil mrčnjak kaj je same zase delal, živel i vse druge hništaval same radi ritesnic si.

Najtežejše ti je gda dohčerajnji „pajdaš“ te hkani, gda jamu ti skopa i gda vse napravi tak kak nihči niti gorše mogel nebi. Vsakoga med nami te boljeti mora, mora boljeti ak srčeke ma i nemreš se skriti tak i tam za nekterem drugem. Bez srama same ak si je, ak češ nekaj drugač od poštenja, unda prie ili kesnejše dojdeš same do toga da su ti najvekši mrčnjaki penezi i vse naopačne postali pajdaši najvekši, tak da kak i mnogi prie tebe vrageku dušicu si dal. Tuj gde si ti skrenul Bogeka i vere nie, a pitanje je e si do njeh igdar kaj i držal ili si same kak glumček najvekši glumicu si najbolše hsavršil. A penezeki došli buju i prešli, tie kaj te zdaj trepljeju iste tak te buju zritali tak kak si i ti denes pajdaše svoje, tak da se pririhtaš na te da buš završil tak kak vsi uni kaj su sram zgubili i kaj su vragu dušu dali.

Bez srama se more živeti, te denes normalne je postale, moreš bez srama dojti i h fižu unomu teromu si najvekšu zločicu napravil, vse se te more, ali une kaj se nemre je te da ak vragu si dušicu prodal i ak si vučitela dobre posluhnul, ak si navuka dobre zaštuderal - unda ti zaistinu niti drugač moči razmeti niti nebu zločicu nek kak une kaj najbolše je.

A da zločica i mrčnjaki nesmeju biti une kaj za uzora trieba je meti - te povedati trieba, te trieba je oddelati navek i furt, jer na zločicu se same z dobrem odgovoriti trieba.

A kak zdaj i vse te skup bolše pogledaš – vse te skup ti je i za razmeti, jer same ti je jedne za povedati, da nie nigdar bil niti pajdaš a niti človek, jer da človek je i pajdaš - pajdašu zločicu nebi napravil nigdar. I vse te skup same radi svoje riti, e bila tenka ili debela čist je vse jedne, same na kraju ostala same una i bu.

A pajdaštve, kaj ž njem, e pajdaštve je une za kaj se vriedi boriti, e pajdaštva zaistinu na svietu je?! Odgovor, kak god da nam je žmehke nemre drugački biti, nek da pajdaštve je jedine i da od pajdaštva vekšega i lepšega ni. Jedine kaj zdaj moreme povedati a sigurne je i te da vsi se bi z tem složili – je te da nikomu med nami takveh „pajdašeh“ nie trieba, pajdašeh teri same čakaju za vugličem kak bi ti h pleče noža zapičili.

Prim. dr.sc. Rajko Fureš, dr.med.

Bok drage i dragi moji!


Život je zaista  vrlo često nepredvidiv i čudan i neprestano nas iznenađuje svakojakim  lijepim ali i ružnim stvarima. Mi više pamtimo one  ružne stvari pa onda o njima mislimo, pretresamo ih, želimo ih promijeniti učiniti ljepšim.
Ako smo sami to  je zaista teško, koji puta "pakleno" i neizdrživo.
Na našu veliku  sreću gotovo svi imamo SVOJEG  ANĐELA ČUVARA ili JOKERA U RUKAVU pa ga koristimo onda kada nam treba, a to su NAŠI PRIJATELJI!

Nazovimo  prijatelje i onda kada nam nisu nužni da nam budu "rame za plakanje" da nam pružaju utjehu ili nas samo slušaju jer nam je  to potrebno. Nazovite, pošaljite neki zgodnu dosjetku, napišite pismo, pošaljite razglednicu (nećete potrošiti sve novce za to).

Svakako se pripremite za predstojeće blagdane i čestitajte ih onako OSOBNO na pojedinačnu adresu, neka to bude odraz vašeg odnosa prema prijatelju napisan vašom rukom.J oš imate dovoljno vremena!

Dragi moji prijatelji ponosan  sam i danas što vas imam!

 UGODAN VAM VIKEND

družite se sa prijateljima makar na kratko !!

i zapamtite s vama je i dalje ;

Vaš dr Zlatko Crkvenčić Privatni psihijatar iz grada Zaboka

koji je uvijek uz vas samo ako vi to zaista želite

Pogledajte  privitak  i posluhnite privitak!

Bok moji ekolozi!

1. travanj  PRVI APRIL ; Dan koji je u mnogim zemljama poznat kao da za zbijanje šala  na nečiji račun ili pak plasiranje neistina kao istina pa kada osoba "nasjedne" nastupi urnebesni smijeh

2. travnja - Svjetski dan svjesnosti o autizmu - UN [7]

Samo da znate !
7. travnja - Svjetski dan zdravlja -Još imate vremena razmisliti kako ga obilježiti!
8. travnja - Svjetski dan Roma

Samo da znate:
Veliki tjedan
je vremensko razdoblje od Cvjetnice do Uskrsa. (Ove godine od 1.-8.travnja)

Veliki tjedan počinje Cvjetnicom ili Nedjeljom Muke Gospodnje. Ovaj se tjedan, najčešće ujutro na Veliki četvrtak, održava misa posvete ulja na kojoj se blagoslivlja ulje za svetu potvrdu, bolesničko pomazanje i katekumene. Uvečer na Veliki četvrtak obilježava se sjećanje na Posljednju večeru. Na Veliki petak nema sv. Mise. Obilježava se sjećanje na Isusovu muku i smrt na križu. Velika subota je dan tišine, do Vazmenog bdijenja, subotu navečer, koje je vrlo bogato obredima. Na Uskrs slavi se Isusovo uskrsnuće i pobjeda nad grijehom i smrti. Dani u Velikom tjednu su vrijeme kršćanske ozbiljnosti, sabranosti i promišljanja o svetosti vremena i događanja u njemu.

Uskrs

Uskrs je najveći blagdan kršćanstva, to je dan uskrsnuća Isusa Krista. Uskrs je pomičan blagdan zasnivan na lunarnom kalendaru sličnom ali ne identičnom hebrejskom kalendaru - u zapadnom kršćanstvu Uskrs uvijek dolazi na nedjelju između 22. ožujka i 25. travnja, a u istočnom kršćanstvu između 4. travnja i 8. svibnja.

Uskrs je nastao od riječi uskrsnuti koja vuče korijene iz staroslavenskog u kojem je glagol *krьsnǫti značio rasti i razvijati se. Prefiksacijom uz- dobiven je praoblik od kojeg se razvio današnji hrvatski glagol.

Drugi naziv, Pasha, češći je u drugim povijesnim konotacijama. Hebrejska riječ pasah značila je prolaz (prolaz Židova kroz pustinju nakon 40 godina) preuzeta je u grč. Πάσχα.

Naziv Vazam osim Uskrsa obuhvaća cijelo sveto trodnevlje - Veliki petak, Veliku subotu i Uskrs, ali često se sinegdohizira samo na nedjelju - Uskrs. Neki (Petar Skok) povezuju ga s riječju uzeti (stsl. vъzęti < uz + imati), odnosno razdobolje suprotno Mesopustu kad se opet počinje uzimati meso. Drugi ga pak povezuju tako da su Ćiril i Metod slavenizirali grčku riječ Pasha (p > v, ozvučivanje s > z) te je tako dobivena riječ Vazam.

Germanski nazivi - engl. Easter i njem. Ostern vuku etimologiju od imena saksonske božice Eostre koja je bila slavljena za vrijeme proljetnog ekvinocija.

Ekološka osvještenost nije isto što i ekološka  zapuštenost, zar  ne???!
Vaš dr Zlatko Crkvenčić Privatni psihijatar iz grada Zaboka

koji je uvijek uz vas samo ako vi to zaista želite

Pogledajte privitak

Bok moji ekolozi!

• 25. ožujka - Međunarodni dan sjećanja na žrtve ropstva i prekooceanskoga odvođenja robova - UN od 2008. [6]
• 27. ožujka - Svjetski dan kazališta  Kada ste posljednji put bili u kazalištu??
• Više se  ne možete sjetiti. Jooooooj  niste vi krivi takvo nam je okruženje pa kazališta nisu IN. Ipak otiđite !!

1. travanj  PRVI APRIL ; Dan koji je u mnogim zemljama poznat kao dan za zbijanje šala  na nečiji račun ili pak plasiranje neistina kao istina pa kada osoba "nasjedne" nastupi urnebesni smijeh

Moja opaska; Kod nas (za neke ljude)  kao da je svaki dan prvi april,barem se tako vladaju!

2. travnja - Svjetski dan svjesnosti o autizmu - UN [7]

Samo da znate !
POTROŠNJA VODE

U posljednjih 100 godina potrošnja se povećala osam puta. Najviše otpada na poljoprivredu oko 69%, zatim industriju 21% i domaćinstva 10%.Potreba za vodom u svijetu, pa i kod nas i danas je naglašena.

Koliko vode treba čovjeku?
Kad vode imamo uvijek i u izobilju, ne razmišljamo o njezinoj vrijednosti i važnosti. Voda za većinu ljudi jednostavno izvire iz - slavine. Rijetko razmišljamo o putu koji je voda iz zraka i tla morala prijeći do nas. A još manje o tome kamo odlazi nakon što nestane u odvodnoj cijevi.
Dnevna potrošnja iznosi oko 140 litara po osobi:
· za piće i kuhanje potroši se 3-6l
· pranje posuđa 4-7l
· čišćenje u stanu 5-10l
· pranje rublja 20-40l
· kupanje i tuširanje 20-40l
· tjelesna higijena bez kupanja 10-15l
· ispiranje WC-a 20-40l

Posebno je zabrinjavajuća okolnost što je evidentan trend smanjivanja raspoloživih zaliha vode po stanovniku na svim kontinentima.

Ovakvo kretanje je posljedica porasta broja stanovnika, klimatskih promjena, velikih gradova i sve većeg zagađivanja, posebno površinskih voda. Količina vodenih resursa je konstantna i s vremenom se  bitno ne mijenja

Za 25 godina će 5,4 milijardi ljudi u svijetu osjećati nestašicu vode.

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) oko 400 miliona ljudi u zemljama u razvoju, pati od bolesti koje su posljedica upotrebe nedovoljno čiste vode za piće (od tih bolesti dnevno umire 30 000 ljudi). Čiste vode je sve manje i ona je sve skuplja.

Poznato je da je za život i privređivanje čovjeka u naseljenim mjestima danas potrebno 200-500 l/stanovniku/dan pitke vode. U nekim razvijenim zemljama, gdje je industrija veoma razvijena i po naseljima, potrošnja vode prelazi preko 500 l/s/d (Birmingen 655, Moskva 600, Oslo 593). S druge strane, u nekim zemljama u razvoju, jedna osoba, u prosjeku, potroši 10 l vode na dan. To je ista ona količina koju mi potrošimo samo jednim ispiranjem WC školjke.Jedno prosječno evropsko domaćinstvo potroši oko 180 l/s/d.

Industrijska proizvodnja dobara i moderna poljoprivreda troše goleme količine vode:

Za proizvodnju nekih dobara treba

 1 kg govedine      100 000 l ??
 1 kg krumpira             500 l
 1 kg riže              1900 l
 1 kg piletine          3500 l
npr., za proizvodnju jednog tetrapaka potroši se oko 5l vode,
svaka plastična vrećica košta 10-20l,
svaka limenka 40l vode.
Kilogram novog papira proguta oko 100l vode ,
dok se za proizvodnju jednog kilograma recikliranog papira potroši 10l.
1,1 milijarda ljudi, tj. jedna šetina svjetske populacije, nema pristup čistoj vodi.

2.         2,4 milijarde ljudi na svijetu, to je oko 2/5 svjetske populacije, nemaju adekvatne sanitarne uvjete

.        2,2 milijarde ljudi, većinom djeca, u zemljama u razvoju, umiru svake godine od bolesti koje su uzrokovane neadekvatnim sanitarnim i higijenskim uvjetima, te nedostatkom čiste vode.

4.        Ukupno 6000 djece svaki dan umre zbog nedostatka čiste vode, neadekvatnih sanitarnih i higijenskih uslova. To je kao da se svaki dansruši 20 jambo jetova (aviona) .

5.         Jednu polovinu svih bolničkih kreveta u svijetu zauzimaju bolesnici koji boluju od bolesti "iz vode".

6.        200 miliona ljudi na svijetu je inficirano schistosomiasis-om, od čega 20 miliona pati od teških posljedica. Ta bolest se danas može naći u 74 zemlje svijeta. Naučne studije pokazuju da se zaraze smanjuju za 77%, ako su riješeni problemi sanitarija i vode.

7.         Prosječna dužina koju prepješače žene u Aziji i Africi, da bi donjele vodu, je 6km.

8.        Težina tereta koji nose u rukama je 20kg (maksimum za avionsku prtljagu).

9.        U zemljama u razvoju jedna osoba, u prosjeku, potroši 10l vode na dan.

Gubici vode u vodoopskrbnim sustavima Hrvatske iznose 40 do 45% u 2006. godini

Ekološka osvještenost nije isto što i ekološka  zapuštenost, zar  ne???!
Vaš dr Zlatko Crkvenčić  
 

Pogledajte privitak

Bok drage i dragi moji!

To je emocija, odnosno čuvstvo a osnovna čuvstva su: strah, srdžba, radost i žalos. Strah  predstavlja  reakciju na neki podražaj odnosno opasnost.On može biti realan i  iracionalan. O realnom strahu govorimo  onda kada  se radi o poznatom vanjskom događaju koji ugrožava, odnosno može samo potencijalno ugroziti fizičku  ili  psihičku stranu pojedine osobe (ličnosti), ali isto tako ako ugrožava grupe kao cjeline kojoj ta i takova jedinka pripada. Dakle izvor straha i opasnost po jedinku je u vanjskom svijetu i svakom je poznata, te će kod najvećeg broja ljudi izazvati vrlo slične, ako ne i potpuno identične učinke. U svakodnevnom životu se suočavamo se nizom manje ili više  intenzivnih realnih strahova. Neke zamjećujemo, a za neke saznajemo tek nakon nekog vremena ili nam ih je netko drugi prikazao kao ugrožavajuće, jer ih mi nismo niti zamjetili.
Ipak na  slijedeće vanjske utjecaje najveći broj ljudi reagira strahom: Susret sa opasnom divljom životinjom, zaustavljanje auta pred ponorom i nemogućnost izlaska, opasne  i razjarene domaće životinje, kretanje ususret kamionu, vlaku i sl. bez mogućnosti  bijega, prirodne katastrofe velikih razmjera.

Reakcija na strah se može manifestirati kao: sumnja, groza, obeshrabrenost, obamrlost,  zakočenost, pa  čak i kao jeza, strava ili užas. Podražaj koji izaziva strah obično se opisuje kao zastrašujući, alarmirajući ili užasavajući, životno ugrožavajući.
Ovdje treba posebno naglasiti da je reakcija na realnu (vanjsku opasnost) prvenestveno sukladna više našoj procjeni trenutne situacije, nego stupnju  stvarne i objektivne opasnosti.
Zbog tog fenomena na neku ugrožavajuću situaciju jedan čovjek reagira na ovaj, a drugi na gotovo suprotni način, premda je  objektivni stupanj ugrožavanja za oba potpuno jednaki.
Za raliku od realnog straha  postoji  neralni ili iracionalni strah.
To je besmisleni, bezrazložni strah, koji nema  vidljive podloge poput realnog straha.
Ovaj iracionalni  unutarnji strah  je strah koji dolazi iz nutrine naše duše (psihe), a u pravilu  predstavlja reakciju na neku nama nepoznatu unutarnju opasnost, odnosno reakcija na opasnost koju mi samo predviđamo da bi se mogla dogoditi.
Takav strah se naziva  anksioznost, strepnja , plašnja ili jednostavno unutarnji odnosno iracionalni strah.
Bilo da se radi o realnom (vanjskom ), odnosno iracionalnom (unutarnjem strahu)
strah  osjećamo kao neugodni osjećaj, uzbuđenje i/ili prestrašenost.
Strah je praćen nizom tjelesnih simptoma kao: smetnje disanja, ubrzano i pojačano lupanje srca, povećana ili smanjena mišićna aktivnost, posebice mišića leđa i ekstremiteta  (ponekad se javlja nemir i drhtanje mišića, kao zimica, a poneki put potpuna obamrlost, sve do osjećaja nemoći cijeloga tijela, sa mogućim kljenutima ruku ili nogu - jasno psihogenim).
Javlja se pojačana sekrecija organizma - jače znojenje, učestalo mokrenje, plakanje.
Kod nekih ljudi se javljaju  mučnine i povraćanje, proljevi ili učestale stolice  prije svakog nastupa,  bljedilo (stiskanje krvnih žila tzv. vazokonstrikcija- sa neugodnim osjećajem hladnoće),  odnosno jače crvenilo (širenje krvnih žila tzv. vazodilatacija- sa osjećajem vručine i kao da  cijeli organizam gori).
Ne rijetko nalazimo samo opisane  tjelesne reakcije organizma, ali bez specifičnog osjećaja straha, pa tada govorimo i ekvivalentima straha.
Ako je strah izazvan realnim vanjskim  faktorima tada je njegov intenzitet uglavnom sukladan prijetećoj opasnosti. Već je napomenuto  da isti događaj jedan čovjek ocjenjuje  kao  za sebe  ugrožavajući, a drugi gotovo uopće neće niti zamjetiti  taj događaj. Ovu činjenicu treba znati i ne zanemarivati je, jer i  reakcije koje slijede su uglavnom sukladne sa takvim procjenama. Opasnost koja prijeti pojedincu, grupi ili nekoj društvenoj zajednici je u tom slučaju poznata i strah ima prije svega obrambenu funkciju: tj. PRIPREMITI ORGANIZAM NA SNAŽNU TRENUTNU REAKCIJU.
Ova reakcija  može biti obrana  (što se dešava najčešće), bijeg (rijeđe), odnosno skrivanje ili pak ukopavanje na mjestu bez mogućnosti bilo kakve akcije. Reakcije koje u tim i takovim situacijama poduzimamo su u pravilu brze, koji puta munjevite, često instiktivne, jer samo na taj način se osoba može zaštititi.
Nema li realne  vanjske opasnosti, a javljaju se simptomi koje smo ranije opisali govorimo o  iracionalnom strahu (naoko ničim izazvan), odnosno neurotskom ili unutarnjem strahu.
Taj strah se razvije zbog poriva koji dolaze iz naše nutrine, a najčešće se radi o potisnutim agresivnim  ili pak  nekim drugim neostvarenim željama.
Zadovoljenje te i takove želje  u određenom trenutku  predstavlja društveno nedozvoljen čin,  ili je pak  to  općenito  društveno neprimjereno, da ne kažem zabranjeno.
Sve radnje se odvijaju na nivou našeg nesvjesnog i mi nemamo gotovo nikakve mogućnosti  utjecaja na njega.
Iracionalnim, neurotskim strahom možemo nazvati i strah koji je jači, odnosno duljeg trajanja nego što dolikuje intenzitetu realne opasnosti. Za takvu prekomjernu manifestaciju straha je odgovoran poriv koji dolazi iz nutrine i samo se naslanja na realnu opasnost.


UGODAN VAM VIKEND
ako vas je strah ne brinite tu je vaš psihijatar pa i dolje navedeni

Vaš dr Zlatko Crkvenčić Privatni psihijatar iz grada Zaboka

koji je uvijek uz vas samo ako vi to zaista želite

Pogledajte privitak-

Foto: Jenna Mackenzie / FreeDigitalPhotos.net

• 21. ožujka - Međunarodni dan za eliminaciju rasne diskriminacije - UN od 1967. [4]
• 21. ožujka - Svjetski dan poezije - UNESCO
• 21. ožujka - Vesna božica proljeća: Prvo dan proljeća;
• Goranovdo proljeće- pjesnička manifestacija  u Lukovdolu(Gorski Kotar)
• 22. ožujka - Svjetski dan voda - UN od 1993. [5]
• 23. ožujka - Svjetski dan meteorologije - WMO
• 24. ožujka - Svjetski dan tuberkoloze - SZO
• 25. ožujka - Međunarodni dan sjećanja na žrtve ropstva i prekooceanskoga odvođenja robova - UN od 2008. [6]

Nakon jednog  zatišja evo slijedeći tjedan imamo niz Mađunarodnih dana koji imaju posebno značenje.
To počinje 21. ožujka  kao Međunarodni dan za eliminaciju rasne diskriminacije ali i svake druge  natrpeljivosti koje nažalost kao da ima sve više. Pokrenite se i razmislite "Ako netko nije kao ja "zar je manje čovjek, da li je zbog toga manje vrijedan, manje  zna ili može??

Malo se opustite uz Dan poezije  otiđite na  literarnu večer kojih će sigurno biti ovih dana, oplemenite svoj duh jer kod većine je naš duh  ipak u mnogo ćemu otupio.

SVJETSKI DAN  VODA  neka  bude poseban u vašem kalendaru  slijedećeg tjedna jer ako se ne trgnemo i ne počnemo drugačije razmišljati o VODI onima iza nas će biti  suho i gorko.

23. ožujka poslušajte ili pogledajte barem jednu emisiju posvećenu Svjetskom danu meterologije jer uvijek ima toliko lijepih i novih spoznaja koje nam mogu biti izuzetno korisne.

24.ožujka Svjetski dan tuberkuloze opasne i teške bolesti koju smo izgleda prerano počeli podcjenjivati a ona nas iz dana u dan podsjeća da je još uvijek tu i da je opaka kao i nekad.

25. ožujka barem na trenutak osvijestimo pojam ROPSTVA jer to nije samo  prošlo  vrijeme. Danas ima izuzetno mnogo robova i robinja no samo na VIŠEM nivou (bijelo roblje - koliko osoba godišnje završava negdje gdje ih se izrabljuje bez ikakvih prava?)

Samo da znate

VODA H20

Kao što je poznato voda je izvor života. Nedostatak vode je gubitak istog tog života jer bez nje ne možemo. Ima biljaka i životinja koje su se prilagodile ekstremnim uvjetima preživljavanja pa mogu biti jako dugo bez vode, a sjemenje nekih biljki "čuči" u pijesku sahare godinama dok ne padne kiša a onda brzo proklija, prolista, procvijeta i donosi novi plod da bi se vrsta nastavila jer možda će opet proći desetak godina dok ne padne kiša.
Premda je zemlja ne svojoj površini preplavljena vodom svega 2,5 % ukupne mase vode je slatka voda a opet od te vode veliki dio je "zarobljen" u vječnom snijegu i ledu i nije dostupan. Smatra se da je količina dostupne vode kroz povijest ostala ista a broj stanovnika se višestruko povećao. Tako je količina vode po glavi stanovnika sve manja i manja, a u budućnosti se očekuje još veći manjak.
Voda se često koristi na neodrživ način, iskorištava se u prevelikim količinama tako da prirodno ne može doći do obnove a to dovodi do promjene geološke strukture tla pa se i na taj način događaju negativne promjene u podzemnim skladištima voda.

Zaštitimo izvore vode, čuvajmo ih od zagađivanja.
Štedite vodu jer samo tako omogućavamo budućim generacijama preživljavanje.
Učinite nešto i Vi  !
Ekološka osvještenost nije isto što i ekološka  zapuštenost, zar  ne???!

Vaš dr Zlatko Crkvenčić

Pogledajte privitak - već viđen ali mislim da ga treba ponavljati

fotografija preuzeta sa  medicinenaturalienonsolo.blogspot.com/

Bok drage i dragi moji!
TKO JE TKO? - da ih bolje upoznamo

Vrlo često se u svakodnevnom  životu susrećemo sa nizom pitanja ili nedoumica na koje ne znamo odgovore ili pak znamo samo približne odgovore.
Neka od tih pitanja su i razlikovanje djelokruga rada i značenja pojedinih struka.
Često se  i među medicinskim stručnjacima nalaze oni kojima nije baš sasvim jasno
tko je psihijatar, a tko neuropsihijatar, tko je neurolog, tko je i što radi psiholog?

Da pojasnimo.

Psihologija ( psyche- znači duh ili duša,a  logos znanost- dakle znanost o duši) je nemedicinska  znanstvena disciplina “koja se bavi psihičkih fenomenima, osobinama u njihovim mnogostrukim i uzajamnim vezama s fizikalnim, fiziološkim i socijalnim uvjetima i učincima”(Z.Bujas)
Psiholog !
Budući da je psiholog u ovom nizu jedini nemedicinski stručnjak počinjem sa njim
Psiholozi su  stručnjak koji ima završeni FILOZOFSKI FAKULTET  koji se bavi psihologijom kao nastavnik, istraživač ili pak u praksi primijenjuje psihologijske principe i stečena znanja.
Mnogi psiholozi rade kao praktičari u odgoju i obrazovanju, klinički psiholozi u zdravstvu, psiholozi u privredi, zapošljavanju, pravosuđu, masovnim komunikacijama, ali i u gotovo svim društvenim djelatnostima gdje se želi poboljšati kvaliteta življenja i međuljudske komunikacije.
Kod nas tek u novije vrijeme rade i kao terapeuti i mogu osnivati svoje ordinacije za pružanje psihološke pomoći, no kako nisu bazično medicinski educirani oni ne mogu propisivati lijekove i liječiti lijekovima.

Psihijatrija (psyche- duša  i iatreia što znaći liječenje duše) je medicinska znanstvena disciplina koja se bavi prevencijom, otkrivanjem i liječenjem duševnih poremećaja i stanja, a pri tome se služi tzv. medicinskim modelom. Pri  tom liječenju se  koristi saznanjima drugih medicinskih i nemedicinskih struka (psihologija, sociologija, antropologija, zoologija itd.)

Psihijatar-
je liječnik koji je završio Medicinski fakultet. Nakon obaveznog liječničkog staža, položenog Državnog  stručnog ispita, završava  specijalizaciju  iz psihijatrije, te  na koncu polaže Specijalistički ispit  iz psihijatrije pred nadležnom komisijom.
On se bavi djelatnostima iz kruga psihijatrije (prevencije = sprječavanje  nastajanja duševnih poremećaja i bolesti, liječenje i rehabilitacija onih koji su već oboljeli).
Pri svom radu se koristi najsuvremenijom medicinskom “tehnologijom”, sredstvima i načinima da se oboljelom što prije i što adekvatnije pomogne kako bi došlo do izlječenja ili pak do što manjih posljedica i “defekata” na psihičkom planu, te da se oboljela osoba što kvalitetnije uključi ponovno u društevu zajednicu.

Neurologija- je medicinska naučna disciplina koja se bavi prevencijom i liječenjem  živčanih bolesti centralnog živčanog  sustava (CŽS) ili pak perifernog živčanog sustava. Ovdje se radi o anatomskim strukturama (živcima) koji su na bilo koji način oštećeni, a ne o psihičkom stanju pacijenta (neurotskim stanjima koje mi u žargonu nepravilno nazivamo  “živci” i živčanost).

Neurolog
je  liječnik,koji  je nakon završenog studija medicine i položenog Državnog stručnog ispita, završio specijalizaciju iz neurologije, te položio Specijalistički ispit iz neurologije  pred nadležnom komisijom.


Neuropsihijatar

je naziv za” dvojnog” medicinskog stručnjaka (neurolog i psihijatar) koji su se u našoj zemlji specijalizirali do 1974.godine, kada je ta zajednička struka razdvojena na gore navedene-(psihijatriju i neurologiju). Dakle ta zajednička specijalizacija  ne obnavlja se već punih 38 godina.

Naime u praksi se i inače događalo da se jedna osoba uglavnom bavila samo  neurologijom a druga samo psihijatrijom. Budući da još ima liječnika koji su završili tu specijelizaciju onda je taj naziv još uvijek (premda je praksa već preko 31 godinu drugačija) u upotrebi.

Dakle zaključimo: Psiholog, psihijatar, neurolog, neuropsihijatar su različite discipline od kojih svaki stručnjak ima djelokrug svojega rada no oni su u svom djelovanju za dobrobit pacijenta i bolesnika  često vezani na zajedničkom zadatku.
UGODAN VAM VIKEND
i ako vam zatreba koji od gore navedenih stručnjaka ne brinite jer nije to sramota zar ne?


Vaš dr Zlatko Crkvenčić Privatni psihijatar iz grada Zaboka

koji je uvijek uz vas samo ako vi to zaista želite

Pogledajte privitak-

Fotografija: Maggie Smith / FreeDigitalPhotos.net

Bok moji ekolozi!

U slijedećem tjednu nema onih SVJETSKIH DANA (barem je meni nepoznato),no ako ima  dajte mi molim vas javite

PROLJETNA INVENTURA

Vrijeme  je prekrasno, a kako stvari stoje takvo će biti i sutra a onda slijedi Dan Gospodnji Nedjelja koja bi po prognozi trebala biti i kišovita.

Ovo je  pravo vrijeme i pravi čas da se prihvatite ili da samo "naoštrite" alat za proljetno uređenje svojega okoliša. Pripremite sve što vam je potrebno pa pomalo radite  no nikako nemojte pretjerivati jer sigurno nemate dovoljno kondicije da  u par sati ili tokom jednog dana očistite i uredite cijelu okućnicu ili pak okoliša svoje stambene zgrade.
Vidim da  se oni najvrijedniji započeli ove aktivnosti  ali uglavnom oko svojih kuća dok ZGRADE još uvijek spavaju zimski san.
Zašto trebamo urediti okoliš?
Prvo zato da odstranimo sve ono lišće, granje, staru i osušenu travu i bog te pitaj koje sve biljke, ali još više sve one nabacane vrećice, stare gaće i čega sve nema u našem najbližem okolišu.
Drugo zbog toga jer vegetatcija još nije počela pa  daleko bolje vidimo gdje ja kakav predmet koji i ne spada u prirodni okoliš. Posebno treba paziti na metalne i staklene predmete koje  nedovoljno osviješteni građani odbacuju onog časa kad su ispraznili njihov "dragocjeni" sadržaj, jer to mogu biti uzroci povređivanja naših najmanjih. Pazite i na ovaj način na svoju djecu.

E dragi moji  sigurno će i ove godine  doći do izražaja "naša urođena piromanska strast" i nećete moći odoljeti da  ne spalite  nešto od tog otpada. Molim vas budite izuzetno pažljivi da ne prouzročite  veće materijalne štete ili ne daj bože povrijeđivanje ljudi. Ako već morate a kako sam naveo "MORATE" paliti lomaču onda  poduzmite sve  mjere preventive kako bi mogli intervenirati da se vatra ne "otme" kontroli. Ni u kojem slučaju nemojte ostavljati  vatru bez nadzora jer" morate" ručati ili pak otići obaviti  "nešto važno" na sat dva. Ako već vi ne možete biti uz vatru svo vrijeme svakako osigurajte zamjenu ali neka to ne bude dijete ili pak neodgovorna osoba - NEMOJTE PALITI KOROV, GRANJE I SLIČNO KADA JE VJETROVITO VRIJEME.

Treba li vam savjet iz tog područja pitajte vatrogasce kojih na našu veliku sreću imamo u svakoj lokalnoj zajednici.

Započnimo proljetno uljepšavanje našeg okoliša, no tu ne smijemo stati.

Ekološka osvještenost nije isto što i ekološka  zapuštenost, zar  ne???!

Vaš dr Zlatko Crkvenčić

Pogledajte privitak -

Bok drage i dragi moji!

MALI  DARI (pokloni)  SRCU DRAGI

Jeste li razmišljali ili čak bili na muci što kupiti ženi, mužu, sinu, kćeri za rođendan? Kako  im dati do znanja da vam je do njih stalo, da su vam "prirasli srcu" i da vaš život bez njih ne bi bio isti. Isto tako kada idemo u goste "imamo probleme"  što kupiti, gdje kupiti, da li je to dovoljno dobro "za njih" jer "oni su nama donijeli ovo ili ono, a to košta toliko i toliko"
Pa dragi moji bilo bi naj jednostavnije dati 5, 10, 20, 50, 100, 1.000 kuna i riješili ste problem, zar ne ?
E ja se ne bi sa tim složio jer bi osjećao poniženje kako moj prijatelj ili moje dijete nije posvetilo niti trenutka na odabir nečeg  "posebnog" (ne nikako čitati skupog što mnogi čine) samo za mene.
Zbog toga dragi moji kada želite nekome čestitati, zahvaliti, nagraditi ga nemojte ga ponižavati novcem (osim ako to nije neka pozamašna svota ? ha,ha) potrudite se malo i odaberite ono što će vaše dijete, ženu, prijatelje obradovati, maštajte o tome kako će se njihove usnice rastegnuti od uha do uha u ono što zovemo  VAU osmjeh.
Nije važna količina ili pak cijena poklona koji dajete nego vaš odnos i stav prema njemu, te da li je isti namijenjen "sa srcem" ili samo zato da bi se riješili neke obaveze.
I zapamtite važno je nagraditi pozitivno ponašanje, dobro učinjenu gestu, odrađen posao. Neka vam to nagrađivanje prijeđe u naviku, nagradite pozitivno no poklon može biti od svega par kuna.
To mora biti uvijek i svijesno učinjeno a ne rutinski. Nemojte da vam drugi kupuju poklone za nekoga "jer ja nemam vremena" pogotovo ne za djecu. Dijete će vas razotkriti ako ne odmah onda u neko vrijeme kada vi uopće nećete na to biti spremni.
Povremeno učinite malu gestu dobročinstva prema običnom čovjeku koji možda i to od vas ne očekuje.
Nikada, ama baš nikada nemojte poklanjati novac u svakodnevnim prilikama.
To možete učiniti za vjenčanje, rođenje djeteta ali daleko je bolje pitati osobu što joj / im treba, a vaš odabir će iskazati vaš stav prema toj ili tim osobama.
"Mali dari su srcu dragi."
 

UGODAN VAM VIKEND

Vaš dr Zlatko Crkvenčić Privatni psihijatar iz grada Zaboka

koji je uvijek uz vas samo ako vi to zaista želite

Pogledajte privitak- te  vidite kako sasvim male stvari mogu biti izuzetno lijepe

Same je jedne, nigde ga drugde nie, nemre se nigde drugde ni najti, i same mi srečicu tu mame da nam je tuj je, da same nas greje. I naj nigdar teške ti nebu, zbuditi se z veseljem i pogledati na vse une kaj su ti najbližejši, poljek tebe, kaj navek ih maš i gda nikoga ti na svietu drugoga nie. Tak gda ti bu još dražejše, moraš se z veseljem iste takvem, ak i ne još vekšejšem, male po male zestati, i pogledati vsikud gde se videti more, jer morti več mogel te neš.

Zagoje Horvatske jedine nam je na svietu, une nam je jedine kaj na svietu nas drži. Dok se zmislim, da još dok sam kak dečec po tranikami se mutil, dok sam rojžice bral, dok sam se po drievlju hital i dok sam h tunjku se namakal, nigdar mi nie tak ljepe bile, nek unda gda najmenjši sam bil. I te i den denes husebe nosim, te je une kaj me i den denes drži na svietu, te je une kaj z menu se čez življenje pelja skup, kak da sme od navek i za navek. Te je une, kaj za nič nies nigdar štel od sebe odhititi, kaj nikomu nebi nigdar dal, jer nič nie tak lepe, kak te su detečje senje, kak je ta dišoba, dišoba tere se same detece more spamtiti. A nič nie tak vesele kak je dišoba kruheka koruznoga kaj ga je mamek z pečičke male prie zvadila. Te je una duha, duha najlepša, najdrajša, najslajša, najmilejša, te je duha, kaj zemljica ju dala je, kaj dala ju i bu još mnogi cajt, i te same tuj, nigde drugde. Tuj je žmah, kaj se jedine tuj najde, dok komaček korice pečenoga kruheka poješ, ljepšega na svietu ti nigdar nie bile, a ni bu. I te same more biti, jedine h kraju jedinom ti, h kraju gde se same detečje senje moreju poiskati, a te nigde drugde nie, nek same h Zagorju Horvatskom.

Najgorše je, te zdej videti mi je moči, kaj življenje prejde, kaj ga potepeš največ put, a ne živiš ga z veseljem, pozabiš na detečju dobu, do unda gda več h ljete dojdeš. A te je tak, vsaki med nami i prejde, negdar i same male, a prie ili kesnejše vsakomu se če vrnuti, vsakomu se vse te iste tak i vrne. Najgorše je i te, kaj mnogi nam je vse te cajt i pre kesne, kaj se vse te skup prepustile unda gda se prepustiti te nie ni smele, jer une kaj vriedi nigdar se prepustiti nesme. A pak, gda pitaju te otom – kaj vriedi, kaj je vriedne i kaj trieba h življenju živeti, za kaj se trieba boriti, prie ili kesnejše – bolše prie, vsaki med nami bu došel, da od vsega na svietu najvrednejši nam je kraj jedini – Zagorje Horvatske.

Još je bolše gda tuj svoje najdrajše maš, jer unda srečnejšoga človeka na svietu nie – nek ti si je, jer dok tak je, dok h svojem najdrajšem si kraju, h Zagorju Horvackem, z unami kaj najdrajši su ti je, unda ti niti nemre drugač biti. Zagorje je najbolše vraštve za vsaku zločicu, tak da čem k njemu se vrneš, več te nič ne boli i več ti nič ne fali. Najgorše je i te, kaj vsi med nami dojdeju k sebe, unda gda te pre kesne je, gda vse več prešle je, ne same jen put, unda gda zginule je i vse une za kaj sme si mislili da nigdar nam zginule nie a ni bu. Te tak je, te tak mora morti i biti, te drugač se nemre niti posložiti, jer gda vsaki med nami bi vse delal tak kak da vse je dobre mu poznate, tuj nebi nigdar bile niti dišobe, niti žmaha, a po istine niti vsega toga bile nebi, vsega unoga kaj se bi drugač mogle kazati.

Kak god da obračaš senje med prsteki i kak god da na kup mečeš vse une kaj prešle je i kaj se vrnule več nigdar nebu, nič vse jene mam razmeti nemreš, kak god da te negdar najbolj bi i štel. Nič mam nejde, te razmeti vsaki med nami more same unda gda vse te skup pre kesne je, prie toga retke gda te razmeti ti je moči. Zate, kak god da nemre se nič napraviti, unda gda pre kesne je, nesmeš na mestu čakati, trieba ti je senje h srčeku si dragati. A iste tak ti je i z vsem unem kaj negdar ti bile je moči, a denes ti te moči nie, kak je te i z jenem vugljičekem, teromu si navek strahu bil. A kak god da nie ti ljehke bile a ni bu, niesi smel niti igdar zbegavati ga iti. A ti, ovak ili onak, se triebač držati duhe domače, zemljice jedine i uneh kaj najrajši te maju, dečice, ženjščice, mameka i tateka, kaj jedine ih se more h Zagorju Horvatskom meti same zase, h Zagorju za tere ti i srček tvoj tuče navek!

Prim.dr.sc. Rajko Fureš, dr.med.

Bok moji ekolozi!
8. ožujka - Međunarodni dan žena - UN

8. ožujka - Svjetski dan bubrega

Samo da znate;

DAN ŽENA:
Tijekom povijesti žene su u pravilu bile "servisi" za svoje muževe, redile im kuću i rađale djecu, a k tome su djeca još trebala biti u muškog spola. Ako je slučajno bilo "dite" tj. djevojčica mnoga žena je na svojoj koži osjetila "tu svoju neposlušnost i nesposobnost da rodi sina".
Zbog  svih nepravdi koje su im činjene tijekom proteklih stoljeća žene su se počele organizirati početkom 20.stoljeća tražeći svoja ljudska prava i ravnopravnost spolova. Što su se više i bolje organizirale njihov utjecaj u društvu je bio zamjetniji. Unatoč svemu ni danas  u većini zemalja svijeta nisu zastupljene u javnom i političkom životu razmjerno svojoj zastupljenostu u općoj populaciji.

Kako je ta borba tekla?
1910, Kopenhagen - Izaslanstvo Sindikata prisustvuje Drugoj međunarodnoj konferenciji socijalistkinja u Kopenhagenu s namjerom da predloži Dan žena kao međunarodni praznik. Na Konferenciji je sudjelovalo preko stotinu žena iz 17 zemalja, predstavnica sindikata, socijalističkih partija, klubova radnica, te tri žene koje su bile izabrane u Finski parlament.
Prijedlog Clare Zetkin jednoglasno je usvojen a rezultat je obilježavanje Dana žena.
– Kao rezultat odluka u Kopenhagenu , Dan žena obilježen je prvi puta 19. 03. 1911. i to u Austriji, Danskoj, Njemačkoj i Švicarskoj. Slavilo ga je više od milijun žena i muškaraca. Zahtijevali su ne samo pravo glasa za žene nego i prava na rad, profesionalno usavršavanje i ukidanje spolne diskriminacije
1917, Rusija –  Ruskinje biraju zadnju nedjelju veljače za obilježavanje Dana žena
Politički vrh Rusije pokušao je spriječiti prosvjed no žene su svejedno krenule. Četiri dana poslije ruski je car je abdicirao a privremena vlada zagarantirala ženama pravo glasa.
Ta je povijesna nedjelja,  pala na 23. 02, što po gregorijanskom, (koji se inače koristio)   odgovara  8. 03, uzeta kao dan kada će se u cijelom svijetu obilježavati međunarodni praznik - Dan žena.
Kod nas nažalost žene još uvijek ne uživaju jednakost kakvu im garantira USTAV.
"Kvotama" unatoč  na izborima još uvijek nema ni približno omjera koji se nalazi u demografskim podacima populacije no ipak malo smo se pomaknuli "na bolje".
Vrlo često su za rad iste složenosti, odgovornosti i kvantitete slabije plaćene od svojih muških kolega. Nažalost !

SRETAN VAM DAN ŽENA !

Ekološka osvještenost nije isto što i ekološka  zapuštenost, zar  ne???!

Vaš dr Zlatko Crkvenčić
Pogledajkte privitak -

Bok drage i dragi moji!

OVDJE I SADA

Nakon prijestupne i prevrtljive veljače osvanuo je prvi dan, prvog proljetnog mjeseca i kao što znate zove se ožujak (mart) ili kako već na kojem jeziku.

Mislim da je pravi trenutak da progovorimo o vremenu sadašnjem i trenutku ovdje i sada.
Mnogi ili gotovo svi ljudi se bezbroj puta nalaze u situaciji da danas razmišljaju o jučer ili pak o prekjučer odnosno o nekoj bližoj ili daljnjom prošlosti. Nije to loše sjetiti se nekih trenutaka koje smo doživjeli ili proživjeli no tragedija je što se većina ljudi "zalijepi" za nešto što je prošlo a nije bilo onako kako su željeli, planirali, realizirali i sada "vidi" da su to mogli drugačije "bolje"?? i slično. Niti to ne bi bio problem da nas mnogi puta to "vraćanje" u prošlost toliko ne zaokupi ili je toliko učestalo da jednostavno ne vidimo ono što se oko nas zbiva a često puta zbog toga ne uočavamo opasnosti pa koji puta i pogibelji koje nam prijete. Vjerojatno ste čuli izraz "Da su mi ove godine a ona pamet"?? Ma ne to, nego "Da mi je ova pamet a one godine?" pa ma koje one bile. Čini nam se da smo sada zaista pametniji i da ne bi "napravili  greške" koje smo ranije činili. Možda ne bi ?, a možda bi učinili daleko veće i grublje nepravilnosti to sada sigurno ne možemo utvrditi.
Kako je važno vrijeme tako je i mjesto bitno, BITI OVDJE!
Često puta se događa da sjedimo u vrtu ili fotelji a misli nam "blude" po ne znam kakvim egzotičnim predjelima i kada nas netko nešto upita "Kao da smo pali sa marsa".
Treba sanjariti i maštati jer nam to omogućuje  da mnoge stvari proživimo a nismo se maknuli sa mjesta no isto tako se treba na vrijeme "vratiti" u realitet i mjesto gdje jesmo, biti kako kažu "uvijek čvrsto na zemlji"
Potpuno je svejedno što i kako ste nešto napravili  ili gdje smo "bili" u svojim mislima, jer to danas ne možete više ni na koji način ispraviti, poboljšati, promijeniti. Ipak nije da to morate ignorirati, "gurnuti pod tepih" nego iz toga sada ili u budućnosti crpite dragocjene elemente da istu ili sličnu grešku ne bi ponovili (premda  često puta činimo upravo iste greške). Bit je da  mi u nekom trenutku postupamo "najbolje" što nam tada i tog trenutka pada na pamet prema datim okolnostima.
Okolnosti se neprestano mijenjaju i svakog trena je drugačije, različito od trenutka prije i zbog toga makar za nijansu postupimo drugačije.
Jućer sam slušao teoriju kvantne fizike koja između ostalog kaže; "da tijelo može mirovati i gibati se u isto vrijeme, da može biti i ovdje i negdje drugdje, da može biti i ne biti".
U ovom trenutku to uopće nije važno, jer slijedećih 5,10, 100 ili pak možda i 1000 godina
ljudima će i dalje biti važno; BITI OVDJE I SADA, dakle ne jučer i ne u TUNGUZIJI samo toga morate biti svjesni ovog trenutka.
Sa principom ovdje i sada će vam život biti prihvatljiviji ako ne i puno puno lakši.
Nemojte nikada pokušavati promijeniti prošlost (sutra) jer to ne ide!!

UGODAN VAM VIKEND

OVAJ OVDJE I SADA (ma gdje bili)

Vaš dr Zlatko Crkvenčić Privatni psihijatar iz grada Zaboka

koji je uvijek uz vas samo ako vi to zaista želite

Pogledajte privitak-

Bok moji ekolozi!

02.03.   Svjetski dan knjige  
Jeste li  u proteklih godinu dana pročitali koju knjigu ili ste ju samo imali u ruci. Možda ste kupili one da vam popune regal ili neku policu.
Bilo je podataka da se kod nas izuzetno malo čita no to je kako kažu zbog metodologije koja je krivo postavljena.
Sinoć su nas na TV uvjeravali kako smo mi baš nacija koja naprosto vapi za knjigom i što nam drugo preostaje nego  barem pokušati vjerovati. Ipak dajte poradite na tome da bilo koja metodologija pokaže kako smo mi NAČITANA NACIJA.

Samo da znate;

PAPIRIĆ
Da li vam se dogodilo da ekološki svijesni nosite papirić iz jedne ulice u drugu, od jedne trgovine u drugu i kada nakon takova hodanja niste naišli na košaricu za smeće izgubite jednostavno strpljenje i isti taj papirić bacite na cestu ?
Takvu stvar vam je vjerojatno bilo lakše napraviti noću nego danju jer bi imali osjećaj da vas nitko ne vidi ili neće vidjeti .
Stanete li na parkiralištu i imate vremena jer čekate pa baš tog trena vidite da vam je pepeljara puna čikova (ako ste nesretnik koji još uvijek nije shvatio da je pušenje štetno i životno opasno), da u pretincima imate od prošlog ljeta papiriće i račune sa ljetovanja, račune od plaćene autoceste, papiriće od čokolade i sladoleda i tko bi znao čega se sve još tu ne  nađe. I kako vi imate vremena, a između dva auta se ne vidi daleko vi to svoje smeće jednostavno izbacite onako ispod prednjeg dijela.
Kad otiđete koga briga??
Vozite se i jedete bananu, vaša djeca žvaču, jedu neke čipseve i bog te pitaj što sve ne, pa kuda s tim nego "pljus" kroz prozor. Iza vas lete razno razni razigrani predmeti. Nažalost ne samo iza vas nego iza mnogih i onda nam je uz ceste i šire onako kako smo si napravili.
Ma nekako mi je za razumjeti one koji nisu ekološki svjesni, kojima  ta naša priroda nije pri srcu, pa onda niti ne mare za nju, ali imate sve više onih koji su izuzetno glasni kako TREBA OVO, TREBA ONO, TREBA POSADITI ZELENILO, TREBA OČISTITI, TREBA ZAŠTITITI  ITD. , a ono kad ih nitko ne vidi ili nije tema o ekologiji jednostavno se preobraze u nekakvog demona koji kao da je odnekud van civilizacije. Za razliku od ljudi iz neke “đungle” koji žive sukladno sa prirodom i bez umjetnih materijala, ovi naši skorojevići koriste razno razne tehničke i potrošačke izume i razbacuju ih oko sebe da se vidi kako su oni zakoračili u novo tisućljeće.

Zbog svega ovog vas molim!!
1. Svaki puta kada imate papirić nemojte ga baciti bilo gdje pa ni onda kada nitko ne vidi
2. Ne istresajte svoje smeće, čikove i slično iz prepunih pepeljara na parking ili drugdje nego u kantu za smeće
3. Ako vas baš nitko i ne vidi nemojte iz jurećeg automobila bacati koru od banane (znajte da se na neku koju je netko drugi izbacio i vi možete okliznuti, a na vašu netko drugi)
4. Nemojte  gledati kako vaša djeca bacaju bilo kakve papiriće, ostatke hrane isto tako iz jurećeg automobila jer to može ugroziti ljude u prometu.
Zamislite da iz vozila ispred vas poleti prazna konzerva i udari u vaše staklo, da  vam staklo zamuti od odbačenog ostatka jogurta i sl. Što se sve može dogoditi?
Molim Vas budite obazriviji prema drugima, a pogotovo oni koji su na jeziku već vrlo jaki zagovornici ekologije.

Zapitajte  barem 1x tjedno:
Što sam ja posljednje učinio/la za zaštitu svojeg okoliša?
Jesam li ja zaista  osoba koja se drži ekoloških načela ili ih samo zagovara da bi  u očima drugih bio bolji ili bila bolja??

Ekološka osvještenost nije isto što i ekološka  zapuštenost, zar  ne???!

Vaš dr Zlatko Crkvenčić

Pogledajkte privitak

Bok drage i dragi moji!

Ako se "Po jutru dan poznaje" onda je ovo nakon  proteklih dana čista fantazija ,prekrasno jutro i vrlo dobar uvod u našu današnju temu.

SANJAJ SVOJ SAN

Svi mi imamo snove koje bi na neki način željeli ostvariti, realizirati, pretočiti u stvarnost. Što je čovjek mlađi njegovi snovi su sasvim normalno veći jer pred njim je puno više vremena u kojem ih može ostvariti. Lijepo je imati snove jer oni nam omogućuju da često puta prevladamo vrlo neugodnu ali i nemilosrdnu stvarnost. Ipak u svom sanjarenju moramo paziti na neke granice koje su nam kao ograničavajući faktor da bi ih mogli  realizirati.
Nikada se nemojte zanositi tuđim snovima jer oni su zasnovani na nekim drugim parametrima, nekim drugim okolnostima u kojima ti ljudi žive i u pravilu ih ne možemo "preslikati" samo na sebe.
Zamislite da je vaš broj 36- 38-40 haljine, cipela, ili 48-50 odijela kod muških a vama se neobično svidi  neki predmet 44-46. Ženama će taj broj biti suviše velik i nema šanse da ga koriste a na muškarce ne stane i isto tako mogu samo gledati kako im je lijep.
Nikako ne bi odlučili na ono što nije vaš broj jer kada bi ga obukli to  bi izazivalo opći podsmjeh a vama izuzetnu nelagodu.
Zahvaljujući filmovima, medijima, često puta najbližoj okolini mnogi pojedinci  se prenagle ne razmišljajući o svojim sposobnostima i "ulete" u neke snove koje ne mogu dosanjati, ne mogu ih realizirati. To onda dovodi do izuzetne frustracije, koja kako vrijeme odmiče samo raste i raste, donosi sve nove i nove probleme koje više ne možemo nadzirati ali niti ih obuzdavati. Mnogima se "svijet ruši" samo zato jer su "uletili" u nečiji drugi imaginarni ili stvarni san i zbog toga su nesretni, neki čak i obole.
Drage i dragi moji SANJAJTE SVOJE SNOVE ali pri tom sanjanju budite stalno spremni korigirati svoje planove i htijenja jer okolnosti se mijenjaju kako oko nas tako i u nama samima.
Ne zanosite se tzv. Američkim snom jer mi smo tu gdje jesmo imamo svoje običaje, svoj način življenja i za većinu Američki san predstavlja samo nepotrebnu frustraciju.
Sanjajte svoje snove tako da ih neprestano dograđujete, tako kao da gradite neku prekrasnu kuću kojoj dodajete prostoriju po prostoriju onako kako vam omogućuju prilike.
Sjetite se LEGO KOCKI i slažite ih polako ali strpljivo.

UGODAN VAM VIKEND


Vaš dr Zlatko Crkvenčić Privatni psihijatar iz grada Zaboka
koji je uvijek uz vas samo ako vi to zaista želite

Pogledajte privitak-

 

ilustracija preuzeta sa stranica Akademije dramskih umjetnosti u Zagrebu

Još jedan epitaf

Iz čudnih dubina uspinju se preko terca i oktava Vivaldijevi akordi tek nešto gušći
od akvarela. Godišnja su doba prezentna pomnom osluškivaču. Dominantni guslači i
skroviti čembalo u drugome planu, a negdje iz sjećanja glas Zlatka Crnkovića.
Lahka mu zemljica.

Bok moji ekolozi!

• Zašto nisam spominjao Valentinovo?
  • 1. Zato jer to i nije primarno naš običaj nego je kao i mnogo toga uvezen
  • 2. Zato što su taj dan kao i mnoge lijepe i plemenite stvari kompromitirali čisto komercijalnim porivima a to me rastužuje
• 20. veljače - Svjetski dan socijalne pravde - UN od 2009. [2]
  • Čini mi se da imamo sve više dana i na taj način su bogati rješili problem pa tako i sa ovom SOCIJALNOM PRAVDOM premda od toga u stvarnosti zapravo nema mnogo, pa čak bi se moglo reći NIŠTA !
• 21. veljače - Međunarodni dan materinskog jezika - UN od 2000. [3]
  • Ovdje bi svakako trebalo dodati  Materinjeg i/ili očevog jezika jer nažalost ima djece koju mater nije zbog razno raznih razloga naučila osnovne pojmove o jeziku!

Samo da znate;
VRIJEME KARNEVALA

Ma kako im bilo teško, gladovali, bili u neimaštini, ljudima nikada nije nedostajalo smisla za humor na svoj no češće na tuđi račun. E to je upravo ovo doba godine kada još nema "Pravih i ozbiljnih " poslova vani u prirodi.
Svud oko nas su zbivanja koja zovemo Fašnik, Mesopust, Karneval i slično.
Suština  je da se ljudi opuste, jer im je dozvoljeno i neće ih se zbog toga suditi ono što u "normalnim" prilikama nije, pa tako i da budu netko drugi, da kritiziraju vlast, svoje nadređene, da im se izruguju i slično.
Kada  završe dani karnevala trebalo bi se uozbiljiti  i početi "ozbiljno raditi".
Nažalost danas kao da ta pravila ne vrijede pa  ima onih koji vječno "luduju" kao da je stalno karneval. Oni kao da toga nisu svjesni ili se samo prave da nisu.
Nasuprot ovim prvima koji su u manjini stoji velika većina onih drugih koji su pod stalnim stresom i  ne usude niti zucnuti ".

Ako  imate još malo tog zaigranog i dječjeg u sebi (a morali bi imati) OTKAČITE SE KOLIKO VAM SRCE ŽELI, LUDIRAJTE SE, prerušite se u bana, kralja, kraljevića ili premijera sadašnjeg, odnosno kojeg prošlog jer to vam je sada dozvoljeno (samo na određenim mjestima) i izbacite iz sebe sve ono nataloženo što niste smjeli (ili ste mislili da ne smijete) nikome reći.
Imate vremena samo do 21.veljače (utorak) ove godine kada  taj period završava a do slijedeće godine će vam biti dugo čekati.


Ekološka osvještenost nije isto što i ekološka  zapuštenost, zar  ne???!

Vaš dr Zlatko Crkvenčić Privatni psihijatar iz grada Zaboka

koji je uvijek uz vas samo ako vi to zaista želite

Pogledajte privitak

Bok drage i dragi moji!

NESANICA

Nesanica je vjerojatno jedna od najčešćih  ljudskih poteškoća pa tako sigurno nema žene ili muškarca koji  ju u nekom periodu svojeg života nije iskusio. Najčešće je to kratkotrajan i bezopasan simptom koji  dijelom noći ili tijekom nekoliko noći remeti san no može biti i znatno kompliciranije od samog remećenja spavanja.
San je sigurno stanje koje niti jedan čovjek ne može "zaobiči"  tj. nema ljudskog bića koje bi moglo opstati bez sna. Velike su razlike u  potrebi za snom no uglavnom je to  od 8-10 sati spavanja. Ima ljudi kojima je dovoljno samo 2-4 sata spavanja, ali ima i onih drugih kojima treba znatno više. Nikola Tesla je bio čovjek kojemu je trebalo malo sna  da bi se odmorio i nastavio sa radom .
(Vjerojatno je zato i napravio toliko elementarnih izuma bez kojih bi nam danas život bio nezamisliv).
Ako čovjek ne spava 3-5 dana  slika svijeta oko njega pa i slike o njemu samom se počinju iskrivljavati postaju nejasne, često puta stanje liči na akutno psihotično zbivanje.
Zbog toga nesanicu ne treba olako shvatiti posebice ako se  pojavljuje često ili je prisutna kroz dulje  vremensko razdoblje.
Najčešći uzroci kroničnih nesanica su; Anksiozni poremećaj, Depresivni poremećaj, Schizofrenija, Akutni i kronični moždani sindrom, Zlouporaba alkohola i droga, no isto tako nesanicu mogu uzrokovati mnogi lijekovi koje ljudi uzimaju zbog raznih tegoba.

Nesanicu treba  pokušati rješavati ponjaprije tzv. Higijenom spavanja kao na primjer
1. Lijeganje (ako je ikako moguće) uvijek u približno isto vrijeme
2. Micanje TV  iz spavaće sobe jer razbuđuje a ne uspavljuje kako mnogi vjeruju
3. Šetnja  ili boravak na zraku u večernjim satima
5. Izbjegavanje  obroka iza 19-20 sati uveče pogotovo teške hrane
6. Izbjegavanje  veće količine tekućine posebno alkohola u večernjim satima
7. Izbjegavanje kave i drugih stimulativnih sredstava  u kasnim  popodnevnim i večernjim satima
8. Rješavanje problema na poslu i u kući sa osobama koje ih mogu riješiti ili ublažiti
9. Postepeno smanjivanje intenziteta svijetla u prostoriji gdje  se spava
10. Nježno šaputanje na jastuku sa dragom osobom (što češće)

Ima još mnogo toga no ako koristite barem 3-5 savjeta mnogih nesanica će nastati.
Ipak ima nesanica koje  su "dublje" i zahtijevaju medikamentoznu terapiju.
Nemojte se sami upuštati u uzimanje lijekova "zato jer to pomaže susjedi, mami, prijateljici!" nego se obratite svojem obiteljskom liječniku. Ako vam ni ovo neće pomoći  onda vam nema druge nego se obratiti psihijatru .
Nije to sramota zar ne?? (ili samo ja tako mislim)

UGODAN VAM VIKEND

Vaš dr Zlatko Crkvenčić Privatni psihijatar iz grada Zaboka

koji je uvijek uz vas samo ako vi to zaista želite

Pogledajte privitak- razmislite ,sigurno će vam umanjiti nesanicu

Bok moji ekolozi!

• 10. veljače -Stepinčevo Dan BLAŽENOG ALOJZIJA STEPINCA
• 11. veljače - Svjetski dan bolesnika - inicijativom pape Ivana Pavla II.
• 12. veljače - Darwinov dan
• 20. veljače - Svjetski dan socijalne pravde - UN od 2009. [2]
• 21. veljače - Međunarodni dan materinskog jezika - UN od 2000. [3]

Samo da znate;

ZIMA

Zima je godišnje doba kada je normalno  da je vani ZIMA tj. da je hladno jer mi isti termin upotrebljavamo za godišnje doba i za stupanj hladnoće, odnosno kako bi rekli oni upućeniji ZA NEDOSTATAK TOPLINE. Naime kažu da zima, hladnoća ne postoji i da nju ne možemo mjeriti nego samo koliko još topline posjeduje neko tijelo ili biće. Vjerojatno imaju pravo.
U zimi je normalno da ovdje kod nas bude hladno pa i vrlo hladno no kada tih nižih temperatura nema neko vrijeme onda zaboravimo na njih pa kada se živa spusti ispod neke nama "zabrijane" granice počinjemo kukati. Neki naši krajevi nemaju niske temperature a pogotovo ne obilnije sniježne nanose kroz desetak i više godina pa ih to IZNENADI tako da se tjedan dana ne mogu pribrati.
Mislim da su mnogi tražili po internetu kako se zove alat kojim se čisti snijeg, a onda i upute kako se isti koristi da bi tek sada kada je na pomolu novi (već je počeo padati) shvatili da to moraju sami očistiti.
Jutros Splitski dogradonačelnik gospodin Šundov poziva građane da budu spremni a on će ima svirati gitaru valjda kako bi posao išao ko od šale. Opet se  ponavlja ona stara; Moraš plesati kako ONI sviraju.
Ma dragi moji radujte se što je  zimi zima (HLADNO)  i da padne snijeg. Snijeg ipak najbolje počisti atmosferu od svega onoga što smo mi u stanju u nju poslati.

Ekološka osvještenost nije isto što i ekološka  zapuštenost, zar  ne???!

Vaš dr Zlatko Crkvenčić

Pogledajkte privitak pa ramislite nije li ovo kod nas MAČJI KAŠALJ

Foto: Vlado / FreeDigitalPhotos.net

Bok drage i dragi moji!

Meteorolozi kažu da je danas najhladniji dan ove godine i lako je moguće da se neće ponoviti. To je pozitivno i ohrabrujuće zbog mnogih razloga a u ova teška vremena je možda je prvi dosta bizarni, da ćemo manje potrošiti za grijanje.
Meni je ovo izuzetna prilika da kažem nešto o LJUDSKOJ TOPLINI.
Unatoć svim nedaćama, problemima, neimaštini  kod velikog broja naših ljudi još uvijek nalazimo i nailazimo na razumijevanje, empatiju, spremnost na pomoć drugom posebice u nevolji. To je izuzetno dirljivo, emotivno i nadasve humano jer bez toga bi bili jako jako osiromašeni. Ove osobine naših ljudi se sada u "posebnim prilikama" naročito istiću i donose onima koje je sada zarobio snijeg i studen olakšanje, spas od gladi i hladnoće, pomoć bolesnima i sl. Mnogi ne mareći za sebe nesebično trpe hladnoću da bi pomogli onima koji su u potrebi.
Treba svakako spomenuti mnoge udruge kojima je moto; POMOĆ DRUGIMA,  mnoge organizacije koje su osnovali pojedinci da bi bili na raspolaganju onda kada se netko nađe u situaciji da je u izvanrednoj pa i životno ugrožavajućoj situaciji. Slijedeći pozitivne primjere pojedinaca i društvo u cjelini se priprema za pomoć u posebnim situacijama no nažalost tu je najčešće zakazivanje sustava.
Možete si samo zamisliti olakšanje kada do snijegom zametene kuće dođe prvi čovjek i donese kruh i druge osnovne životne namirnice, kada taj ili ta naloži vatru na ugaslom ognjištu, kada se bolesnom čovjeku umanje muke i boli.
Ipak mislim da si to možemo teško zamisliti da se nalazimo u  takvoj situaciji samo kada te prizore gledamo na TV,  slušamo izvješća na radiju ili čitamo u novinama.
Goli život je nešto sasvim drugo. Zbog tog  golog života i njegova očuvanja drage i dragi moji nastavimo širiti ove osnovne ljudske vrednote, ŠIRITE LJUDSKU TOPLINU jer ona će zagrijati puno bolje i snažnije nego ne znam kakova peć u samoći. Imamo izuzetnu sreću da živimo u okruženju običnih, malih ljudi koji ne gladeju svoje uske interese ili pak profit nego nesebično daje sebe i svoju toplinu da bi zagrijali onoga kraj sebe makar ga nikada više ne vidjeli.

UGODAN VAM VIKEND

i zapamtite s vama je i dalje ;

Vaš dr Zlatko Crkvenčić Privatni psihijatar iz grada Zaboka
koji je uvijek uz vas samo ako vi to zaista želite

Pogledajte privitak- razmislite

Bok moji ekolozi!

• 4. veljače - Svjetski dan borbe protiv raka - SZO

Samo da znate;

BUKA I VIBRACIJE

Buku možemo definirati kao neželjeni zvuk koji mnogostruko ugrožava sluh ali i ljudsko zdravlje u cjelini. Kako čovjekova ćujnost zauzima samo određene frekvencije, buka se manifestira i ispod toga - infrazvučno područje, ali i iznad toga - ultrazvučno područje.
Djelovanje ultrazvučnih valova je primjenjivo u medicini i koristi se kod mnogih aparata kako bi se otkrile abnormalnosti ili bolesna stanja nekih organa ili organskih sustava. Isto tako ultrazvuk se rabi kao vrlo korisni izvor podražaja tkiva u fizikalnoj terapiji .
Uz buku se  često javljaju i vibracije koje također imaju vrlo nepovoljni utjecaj na cijeli organizam ali i zdravlje, odnosno očuvanje zdravlja.
Buka, pogotovo kada je viša od 85dBA djeluje negativno na proširenje zjenica, lupanje srca, a mišići također reagiraju često nepovoljno.
Pod utjecajem buke se u nadbubrežnoj žlijezdi počinje lučiti više adrenalina no isto tako reagira štitnjača  na koju buka djeluje dvojako.
1. tako da pojačava izlučivanje hormona, ali i obratno da smanjuje izlučivanje hormona štitnjače.
Pri stalnoj izloženosti buci se ubrzava peristaltika probavnih organa (želuca i crijeva) a na krvne žile djeluje sužavanjem što pojačava periferni otpor u malim krvnim žilama a to dovodi do povećanja krvnog tlaka.
U CNS-u (mozak) djeluje na mikrocirkulaciju, promjenu bioelektričnih potencijala i sveukupne nervne aktivnosti a to dovodi do smanjenog efekta rada mozga. Rezultat tih zbivanja su često smetnje ponašanja, nesanice, strah, panika, pojava apatije i bezvoljnosti, ali i drugog.
Isto tako preko navedenih struktura buka djeluje na govor i glas, jer sluh i govor su međusobno povezani i zavisni, a na oko djeluje tako da čovjek slabije raspoznaje boje no i teže i sporije se adaptira na promjenu intenziteta svijetla (na pr.ulazak i izlazak iz tunela)
Zbog svega toga  intenzitet buke je ograničen zakonskim propisima kojih se nažalost kao i kod mnogo toga drugoga kod nas veliki broj subjekata baš i ne pridržava.
Ovime vas želim samo potaknuti da kod prizvodnje buke (nema čovjeka koji na ovaj ili onaj način ne proizvodi buku) vodite računa i kada je to ikako moguće smanjite njezin intenzitet kako zbog sebe tako i zbog ljudi koji borave u vašoj blizini.

Prija par dana u Zagrebu je osnovana i Prva udruga za zaštitu od buke kod nas.

Ekološka osvještenost nije isto što i ekološka  zapuštenost, zar  ne???!

Vaš dr Zlatko Crkvenčić Privatni psihijatar iz grada Zaboka

koji je uvijek uz vas samo ako vi to zaista želite

Pogledajkte privitak jer počela je SIBIRSKA HLADNOĆA

Bok drage i dragi moji!

Kada si mlad, poletan, nisi nimalo ili bar ne puno opterećen svakojakim "glupostima". Takav život ti je ili bi barem trebao biti IGRA, UŽITAK.
Nažalost mnogi upravo taj dio života ne znaju koristiti i proživjeti onako kako bi trebalo, kako bi bilo najbolje, kako bi ih kasnije pamtili kao NAJBOLJE GODINE SVOGA ŽIVOTA. Najčešće su za to krivi oni koji su im podarili život - njihovi roditelji jer ih nisu podučili ili ih nisu podučili dovoljno da od tog života uzimaju ono najbolje (barem kada toga ima ili se može uzeti).
Ma šta mi radili vrijeme je nezaustavljivo i iz dana u dan smo sve "zreliji" dok na koncu ne postanemo zreli pa i prezreli.
Mnogi kao jabuka ili kruška  padamo sa stabla života i nikako se ne može snaći gdje smo se to  našli, kako je sve to prohujalo. Mnogi si postavljaju pitanja na koja nemaju adekvatnog odgovora, a mnogi zbog toga onda "kreću" u drugu krajnost i počnu sve oko sebe gledadi kroz one najcrnje naočale umjesto da zadrže ružičaste naočale iz mladosti.
O NAMA SE, AKO SMO TE SREĆE I MOGUĆNOSTI BRINU NAŠI NAJBLIŽI ali sada sve češće o takovim starim i nemoćnim ljudima brinu ljudi kojima je to zanimanje ili su zbog profita krenuli zbrinjavati stare i nemoćne osobe.
O tome ne moramo svakodnevno razmišljati no negdje i taj segment svojega života  moramo osvijestiti ali u što je moguće pozitivnijem smislu.  Ako već sa  20,30,40,50 počnete kukati "KAKO ĆE BITI KAD BUDEM STAR I TKO ĆE SE O MENI BRINUTI" onda ćete kako to naš narod kaže ZAISTA PROFUĆKATI ŽIVOT!
Tako ćete  propustiti najljepše godine života a onda u starosti kukati ZAŠTO IH NISAM BOLJE ISKORISTIO/LA , GDJE MI JE BILA PAMET i slične bedastoće od kojih nema ama baš nikakve koristi.
Kao što  vjerojatno i sami znate treba ŽIVJETI ŽIVOT PUNIM PLUĆIMA no morate znati da svatko od nas ima drugačiji kapacitet  pluća!
Jednostavno ŽIVITE ŽIVOT!!

UGODAN VAM VIKEND

i zapamtite s vama je i dalje ;

Vaš dr Zlatko Crkvenčić Privatni psihijatar iz grada Zaboka

koji je uvijek uz vas samo ako vi to zaista želite

Pogledajte i pažljivo pročitajte- NEKA SE U VAMA PROBUDI ONO DJEČJE ZAIGRANO STVORENJE

Povedali su nam, ne jemput, da vse te naopačne kaj poljek nas je – tak biti i trieba. Vučili su nas iste tak da te najbolše za nas je. Dela se otom, kak su se nekteri kaj su se fletnejši nametali, čistem zgubili. A den denes se h velikami ljetrikami sprevažaju, dok z eroplani letiju, a vse te od žuljef kaj niesu njihovi. Iste tak su nam povedali da te tak mora biti, te da se z nami i dalše, kak i do zdaj, bedake i norce dela, a mi bi i dalše pred temi gosponi triebali klečati i hu nje gledeti kak da su „blage najsvetejšeše“.

Te več išle nebu, jer pre duge su nas gnjeli, pre duge sme tihe bile, mučali, i husebe kuhali, dok su si uni putačice podfutrali z mukicu našu. Nie ljehke živeti, nie ljehke pravoga se puta držati, navek nas vse skup vlječe i mami unie putec kaj je lježejši i slajši, i kaj zgledi tak mam gda ga prvi put glediš. Ali tie putec nie niti bolši a niti vrednejši, tie je putec nič druge, nek putec kaj vlječe ljehke, vsakoga med nami, h nadol, h megline kaj vužgaju mam vse une kaj naopak je nasajene. I kak god da štel bi nekaj i povedati pametnoga po tom pitanju, i kak god da štel nehči med nami bi se po prsmi tuči, da nigdar nebu skrenul, da nigdar nebu zebral une kaj naopačne je, mam ti je moči povedati te kak vse te skup ti je i bu naopak nasajene.

Vsaki naopak more prejti, vsaki se med nami i zapozabi, ne same da te je moči i da te i bu, nek se te mnogi cajt mnogami med nami i dogodile. Tak da, kak god da bi štel sam sebe, a iste tak i vsemi na svietu povedati, kak ti neš nič naopačnoga delal, kak buš se navek pravoga puta držal, ne same da ti se verovati nebu mogle, nek je i pitanje - e sam sebe buš i ti sam verovati mogel. Nie same tak gda sam sebe štel bi hveriti h nekaj hu kaj ni sam ne verješ, a te delaš same zate kaj te nehči na te tira, zate da zbegel bi une kaj se nemre zbeči, ili pak zate kaj štel se bi zvlječi i od vseh napoprek prejti. A tam zaistinu male gdo sili, tam gde nihči se još nie vrnul, a štel se je same dobre skriti – nič druge, i te je jedine kaj je po istine i moči.

Otom, zakaj se skrivati, iste se bi tak dale i  triebale govoriti, negdar, a kaj je i največ put, skrivame se zate kaj nas je strah. Strahu sme unda gda nezname kaj nas čaka. Iste tak se skriti bi šteli i unda gda šteli bi zbeči nekaj, za kaj zname da nas ide, da toga sme si sami krivi, a pak i te da drugač niti h življenju iti mogle nie a ni bu. Te da se je skrivati moči i zate, kaj nekomu te je veselje, i otom se povedati da. Te je iste tak nekaj kaj same po sebe negdar se niti nemre razmeti. A pak, skriti se nehči če i zate kaj drugač ni nezna, kaj ciele se življenje skrival, i kaj se je na skrivanje jedine i navadil, tak da mu je vse druge nekaj na kaj se niti sam privaditi nemre.

Da se skrivati nesme za navek, da se z skrivanjem trieba prestati, da se trieba pravoga posla prijeti, da trieba je negdar, te bolše je preseči. Te je iste tak trieba i povedati – i več jemput je trieba glavu zdiči, i vsakomu teromu je te i trieba povedati, trieba bez čakanja na glas i povedati. Povedati bez straha mu je trieba une kaj ga ide, te je une kak triebale bi. Druga stvar je, e se bu te dogodile, e vsaki med nami zate kuražu ma, e vsaki med nami bi se toga posla prijel i e bi vsaki med nami prešel unam kam triebale je prejti, a nie se nigdar i nikak prešle. Gde je i kam pe, kak se šika i kak se more? Kaj je pak, iste tak z unem kaj drugač ni nemre? Ovak ili unak, ostale vsemi nam bu same teh par reči, kaj bi ih vsaki med nami triebal bi za navek h srčeku držati. A reči te nam povedaju, da človek trieba za pravicu vse dati, da od nje nesme se bežati, da za istinu i poštenje trieba živeti. Jedine tak triebale bi po istine biti, jedine tak, i nikak drugač, jedine tak!

Prim.dr.sc. Rajko Fureš, dr.med.

Fotografija: dan / FreeDigitalPhotos.net

Bok moji ekolozi!

• 27. siječnja - Međunarodni dan sjećanja na Holokaust - UN od 2006. [1]

• 28. siječnja - Dan zaštite podataka - Vijeće Europe
• 2. veljače - Međunarodni dan zaštite močvara
•  
• 4. veljače

- Svjetski dan borbe protiv raka - SZO

Samo da znate;

MOČVARE

Močvare su podrućja gdje se nalazi voda stajačica (obično ne suviše duboka) te brojno rastlinje koje je prilagođeno na život u takvim uvjetima. Ima stalnih močvara koje niti za umjerenih pa i većih suša ne ostaju bez vode  ili povremenih  močvarnih područja koja karekteriziraju proljetno plavne površine.
Uz vrlo raznoliko bilje u močvarama svoje stanište i zaštitu pronalaze mnoge ptice bilo da su tu udomaćene ili pak na svom proputovanju za toplije krajeve tu  borave kraće ili dulje vrijeme.
Čovjek je svojim djelovanjem krenuo u isušivanje močvarnih područja širom svijeta.
Tako su nestala brojna staništa ptica i drugih životinjskih ali i biljnih vrsta.
Kako u svemu i na tom podrućju ima  pomaka koji zaštićuju prirodne blagodati.
Godine 1971. je donešena tzv. Ramska konvencija kojom se upozorava na opasnosti koje donosi ovakovo vandalsko uništavanju močvara. Od tada se 2.veljača obilježava  kao Međunarodni dan zaštite močvara.

I mala močvarna područja su značajna pa se i vi na svojem  terenu pobunite ako ih oni moćni žele uništiti.

Ekološka osvještenost nije isto što i ekološka  zapuštenost, zar  ne???!

Vaš dr Zlatko Crkvenčić 
 

Bok drage i dragi moji!

Mnogi su danas malo odahnuli kada se pojavilo sunce i kada se nebo razbistrilo. Odmah nam je nekako lakše, postajemo vedriji a i naša duša se obraduje. Nadajmo se da će tako potrajati barem nekoliko dana kako bi nakupili toliko nam potrebnu energiju za daljnje aktivnosti koje smo si većina tijekom prethodnih mjeseci stavili u plan izvršenja.
Planirajte što više boravka u prirodi i ono što mnogi zanemaruju DRUŽENJA, DRUŽENJA sa dragim ljudima. Svi smo se nekako ulijenili, udaljili od drugih i samo gledamo svoje najuže okruženje.
Ma ljudi dragi, trebamo što više komunicirati sa ljudima jer na taj način razmjenjujemo iskustva, doživljaje ali isto tako i "istresamo" svoje strahove, sumnje, apatiju i sve nam to onda postaje nekako relativnije. Tek kada se uspoređujemo sa drugima naše tegobe ali i uspjesi postaju vjerodostojniji, tek onda dobivaju pravu važnost i snagu.
Razgovaramo li sami sa sobom, često puta ne možemo biti dovoljno objektivni pa nas zanesu misli u jednom pozitivnom  ili drugom negativnom pravcu.
Stoga dragi moji koristite svoju sposobnost komunikacije, razgovarajte sa ljudima oko sebe, oslobodite se suvišna tereta.
NIKADA NEMOJTE ZABORAVITI "ZAČINITI" DAN  BAREM  SA POLA MINUTE SMIJEHA (makar bio i usiljen)
 

UGODAN VAM VIKEND

i zapamtite s vama je i dalje ;

Vaš dr Zlatko Crkvenčić Privatni psihijatar iz grada Zaboka

koji je uvijek uz vas samo ako vi to zaista želite

PRIVITAK  - pogledajte i pažljivo pročitajte

Bok moji ekolozi!

22.1. Vinko -vinogradari otiđite u svoje vinograde jer počinje nova sezona njegova obrađivanja i njegovanja
       
VINCEKOVO
Vincekovo je narodni običaj kojom se posebnom ceremonijom obilježava otvaranje sezone vinogradskih radova. Na Vincekovo se loza okiti dimljenim kobasicama, špekom i rebrima. Tako okićena loza se sada prvi puta obrezuju i zalijeva starim vinom.

Samo da znate;

U nedjelju 22.1.2012.je  u Hrvatskoj drugi referendum od naše samostalnosti, kako kažu  najdemokratskije izjašnjavanje stanovništva.
Prvo smo odlučivali da NEŠTO NE ŽELIMO (više biti u zajednici naroda zvanoj Jugoslavija), a sada bi trebali odlučiti DA NEŠTO ŽELIMO da se uključimo u drugu jednu zajednicu naroda tj. u EU.
Mišljenja su različita no ipak prevladavaju ona ZA a ne protiv jer nema nam druge alternative nego tako odlučiti osim ako želimo ostati crna rupa na karti Evrope. Mi nismo ni Švicarska niti Norveška pa da  ostanemo sami na svome.
Kako kažu naši političari Vi ODLUČUJETE (misle svakako odlučite ZA)

Ekološka osvještenost nije isto što i ekološka  zapuštenost, zar  ne???!
Vaš dr Zlatko Crkvenčić Privatni psihijatar iz grada Zaboka

koji je uvijek uz vas samo ako vi to zaista želite

Bok drage i dragi moji!

Pogledom  u rječnik za riječ LJUBAV nalazim;

Ljubav jest osjećaj strastvene privrženosti, duhovna i/ili spolna privlačnost jednog bića prema drugom.

Osjećate li vi ovu stravstvenu privrženost prema nekome ili ste ju možda osjećali pa sada više ne ?!
Još uvijek se može smatrati da je početak ove 2012.godine ( prošlo je svega tri tjedna), pa stoga napravite inventuru u svojem dosadašnjem životu, imenujte tu svoju  privrženost, prema kome ili ćemu je ona bila ili jest usmjerena. Niste li ju još osjetili, "pronašli" ili pak ste ju izgubili krajnje je vrijeme da učinite za nešto sebe. Okrenite NOVU STRANICU, Novi list ( ne mislim na one Riječke dnevne novine) i pokušajte trasirati neki zaokret u svom životu. Ako treba tražite, tražite i sigurno ćete naći a onda i osjetiti TO NEŠTO!!  Nikako nemojte biti brzopleti, nestrpljivi ali i žalosni ako tamo gdje vi želite ne nađete ono što želite ili ne dobijete odgovor kako ste vi zamislili u svojim mislima i maštanjima. Nažalost život je često nepravedan i upravo kada mislimo da se sve "posložilo" i da nam život ima smisla ispadne da to nije tako.
Nemojte tugovati jer treba ići dalje vaša LJUBAV pa ma od koga bila sigurno negdje čeka na vas i nemojte ju  zaobići ili previdjeti.

UGODAN VAM VIKEND

i zapamtite s vama je i dalje ;

Vaš dr Zlatko Crkvenčić Privatni psihijatar iz grada Zaboka

koji je uvijek uz vas samo ako vi to zaista želite

PRIVITAK  - pogledajte i pažljivo pročitajte

Bok moji ekolozi!

Ovo je moje prvo javljanje u VUGLECU ove godine.

Kao što vidite ONIH Međunarodnih, svjetskih i  inih dana nema ili su meni  nepoznati pa ih niti nisam navodio. Budući da jedan čovjek (JA) nema uvid u svekolike izvore informacija ili ne zna gdje ih naći, neke od istih  nisu objavljene a sigurno zaslužuju da ih se objavi, da ih se obilježi ili jednostavno nekome mogu značiti izuzetno puno.
Zbog toga molim sve koji imaju informacije o takvim važnim; svjetovnim ili pak vjerskim zbivanjima, godišnjicama  nekog važnog događaja, izuma i sl. a odnose se ponajprije na EKOLOGIJU da mi  taj podatak dostave a onda ću ja to proslijediti drugima.
Mislim da ne tražim previše.

       
Samo da znate;

LEGENDE O ZUMBULU I NARCISU

O ovim prekrasnim cvijetovima koji cvatu upravo sada negdje kao lončanice a nešto kasnije kao vrtne biljke postoje mnoge legende a evo nekih:
Stari su Grci,  bili zadivljeni tim prvim proljetnim cvijećem. O svakom od njih su ispreli i neku legendu, a čak su i puno svojih junaka u  to cvijeće pretvorili.

Jedna od ljepših legendi jest i ona o nastanku zumbula, a koja ide nekako ovako:
Prema grčkim legendama Hijacint, spartanski princ bio je prekrasan i atletski građen Apolonov ljubavnik. Njih su dvojica vježbali bacanje diska, kad je odjednom Hijacint pogođen u glavu s diskom koji je skrenuo s puta, a uzrok tome bio je Zefir koji je bio ljubomoran na Apolona jer je i sam volio Hijacinta. Kad je Hijacint umro, Apolon je bio shrvan i prokleo je svoju besmrtnost htjevši se pridružiti svome ljubavniku u smrti. Od njegove je krvi Apolon stvorio zumbul (lat. Hyacinthus), a suze Apolonove postaše latice zumbulova cvijeta.
Vjerovatno  da je baš onaj obični zumbul iz  bakina vrta nastao od suza prelijepog Apolona. Pa zar latice ne djeluju kao suze samoga Boga? A i miris mu bome mora imati neko anđeosko porijeklo ili čak možda božansko.

Što se tiče narcisa, vjerojatno je svima poznata legenda o njemu, o njegovoj ljepoti, osudi bogova zbog koje nikad neće biti svjestan svoje ljepote, jezeru, utapanju, cvijetu koji je nikao na mjestu gdje se utopio….
Nastavak te legende je dio priče o jezeru koje tuguje za Narcisom:
Kad je Narcis umro došle su Oreade, gorske nimfe i vidjele jezero kako plače za njim. Rekoše mu: "Svi tugujemo za Narcisom, ali ti jezero sigurno tuguješ najviše. U tebi se on svakoga dana ogledao i ti si jedini svakodnevno promatrao njegovu božansku ljepotu." Jezero se začudi -"Zar je Narcis bio lijep? Ne plačem ja zbog toga. Plačem jer sam ranije, svakoga dana, u njegovim očima gledao odraz svoje vlastite ljepote!"

Ekološka osvještenost nije isto što i ekološka  zapuštenost, zar  ne???!

Vaš dr Zlatko Crkvenčić Privatni psihijatar iz grada Zaboka

koji je uvijek uz vas samo ako vi to zaista želite

Pogledajte i uživajte u privitku

Bok drage i dragi moji!

Koliko puta ste se našli u nekoj nezavidnoj, često nemogućoj ili pak bezizlaznoj situaciji i tada možda pomislili svašta pa i ono najgore.
Što se dogodilo da ste odjednom na neki neobjašnjiv način počeli vjerovati da stvari i nisu onakve kakve se taj čas čine i da neće imati onako težak ili pak tragičan kraj?
Dogodi se čudo koje nas spašava od destrukcije i koje nas održava da sasvim ne potonemo.
To čudo je NADA.
NADA je  očekivanje da će se ispuniti naša želja, NADA je spas iz nemogućeg. Odjednom „zasvijetli“ neka iskra, neki  gotovo nevidljivi tračak svijetla da će se dogoditi nešto dobro, da će rješenje  u konačnici biti pozitivno.
Nada je osoba  ili stvar od koje očekujemo pomoć.
Upravo zbog toga  često ćujemo!
“ Ovo mi je posljednja nada, On mi je jedina nada koju još imam, Da nisam imala nade već me odavno ne bi bilo itd itd..“
Nada je isto tako u teološkom smislu jedna od tri bogoslovne kreposti: nada, ljubav, vjera
Zbog toga kada vam je teško, kada ste na koncu snaga, kada više  nema razumskih rješenja „posegnite“ za NADOM jer ona je naš spas. Kada imamo NADE uvijek nađemo rješenja pa i  u na prvi pogled neriješivim situacijama.
Na samom početku ove 2012.godine krenite sa NADOM u  BOLJE SUTRA .

Mnogima je neka stvarna NADA posljednja nada. Nikada nemojte gubiti nadu.
UGODAN VAM VIKEND
provedite ga sa nadom

i zapamtite s vama je Vaš dr Zlatko Crkvenčić Privatni psihijatar iz grada Zaboka
koji je uvijek uz vas samo ako vi to zaista želite

pogledajte privitak

Bok drage i dragi moji!

Prošli su nam ovi najemotivniji dani u godini. Većina je pretjerala u jelu i piću,  no i uz to smo preživjeli i krenuli u ovu 2012.godinu.

Kao što znate zaželjeli smo si sve najbolje no kako će nam biti ovisi u velikoj mjeri o nama samima, kako ćemo si neke stvari "posložiti" kako ćemo na druge reagirati i koliko ćemo nevažnim stvarima pridavati pažnje, odnosno koliko će nas one potrebno ili nepotrebno okupirati.

Sutra su SVETA TRI KRALJA a vjernici Pravoslavne vjeroispovjesti slave Badnjak i Božić!

Ajde još se malo odmorite a onda idemo ozbiljno na posao, pa makar pravi posao i ne imali!

SVIM PRAVOSLAVIM VJERNICIMA

SRETAN BOŽIĆ

UGODAN VAM VIKEND

i zapamtite s vama je i ove godine  ;

Vaš dr Zlatko Crkvenčić Privatni psihijatar iz grada Zaboka

koji je uvijek uz vas samo ako vi to zaista želite

(jer ste vi to tražili)

Pročitajte i pogledajte privitak

Dva anđela

   Sam na svietu nihči biti nemre, nie te ljehke razmeti, kak god da se več put niti nemreš zestati sam z sobu i kak god da nie nikoga več poljek tebe nie da mel bi skem pospominati se. I kak god da je, kak god da dojde se nekam gde se je tulike puč štele a nie nikak te se mogle, vse skup nemre nikak drugač završiti nek kak da se na trnek nasadiš, trnek kaj same nate čakal je. A vrieme h vsemu tomu svoju meru i dobu ma, jer niti je, a niti more biti nekaj druge nek je te kaj je – a more same i jedine vrieme biti.

            E se more igrati, pak unda i stati, e se more smejati pak unda i drhtati, e se more prejti pak unda i zastanoviti - gda ti trieba, vse te skup negdar i nie ti tak ljehke da se same tak odvrtele bi, kak god da te štel i bi. Da pak drugač se more, da se drugač i splati vse te skup – unda nebi niti mogel najti vse te skup. A pak e drugač iti, e drugač se more i e se drugač i trieba, kak god da največ put vse te skup ne zgledi ti tak kak triebale zgledeti ti. A kaj pak povedati i kaj pak odvrteti unda gda več nemreš nič odvrteti, jer tak si zmešan čist da od vsega toga več nič videti ti moči ni nie. Mam dojti negdar nie ni ljehke, mam se navek nie same tak moči, jer unda gda nie same vse te skup tak kak je, mam unda gda se nie moči vse te skup na kup ni deti a ni rastumačiti – unda nie ti moči proč več prejti. Nie te same tak navek ni moči si preštuderati, nie se same tak moči niti spominati, nie vse te skup same tak se moči niti bile ni zastanoviti, jer jemput gda se ide delat, jemput gda se ide napre, jemput gda vrieme več nie une kaj dodrieti se more, unda vse te skup puteca si najti nemre. Pak nikak drugač nie se moči postaviti na posljeka teri ti nie nič druge kazal nek te kak da se sprejti i kak dojti, kak zeznati i kak otklenuti, tak da kak god da se bi ili se nebi spamtil, vse te skup same odvlječe te od cvetja, teroga jedine si poljek sebe si štel.

I tak pak vesele čakaš, tak štel bi rade da dojde ti vse une pre duge si si poljek sebe meti štel, kaj vse bližejše si si posmeknul, tak da bližejše ti dojde. Unda ti je vse te skup, kak god da se išel bi i buš male pomutiti se, čistem tak kak si si te i štel, od navek. Da je je, da more – more, vse te skup jedine se more posmeknuti i jedine se more vsemi i pred vsemi otprieti na pravu stran ak praf postavljene i nasajene bu, nikak drugač. Unda buš i ti, kak je jedine i trieba, mogel male po male postaviti se na tu stran i mogel buš vse te skup zvrteti vsikud, kak najbolj je i trieba. Da se negdar morti i mogle nekak drugač, da se je morti z vsega toga skup vriedne bile i sprestrieti, unda vse te skup niti nebi bile moči porihtati drugač nek tak kak te vse skup praf za praf i je.

Kaj je unda z pipu, kam bi ju se dele, e bi ju se skrile ili bi ju se praf bližejše zele, prijele i k sebe praf prismeknule. I tuj gda tak si spremišljavati ideš nič ti druge niti nemre po pameti iti nek te da je une kaj vriedi jedine je del srčeka človeškoga, del človeka kaj nie ga same tak najti moči. Nie ga, človeka jedinoga, po pravice, mogle bile nigdar najti niti prie a niti zutra te i bu, kak god da vsi mi skup te šteli spelati ovak ili unak bi, kak god da tuj i tomu se bi čem bližejše pristrančiti vsi skup i šteli. Trieba iti poljek unoga gde veseljiče si zavuhnul, trieba se pristrančiti tam gde ljepe ti bile je i bu, jer najgorše je unda gda se nasljepičil bi vsaki med nami tam gde te nie ni štele, tam gde se vsemi ni mogle praf i za praf postaviti, kak god da te nehči med nami morti bi štel ili pak i štel nebi. Da bile moči je nekaj drugač spelati i da se vriedne je pri tomu posljeku drugač postaviti morti denes nebi bile tak kak je – a pak kak je je, drugač zdaj nie a niti more biti. Une kaj jedine zdaj spelati se da je te da se male po male, prejde i htrgne, vrne i zvrgne, klečečki ili žmečki, vse jedne, glavne da se h vis dojde i bližejše čem bolj – kak vsaki med nami te štel se i bi.

Čem bližejše, glipšejše, jakše, vse skup – same čem več, tak denes vse te skup došle je od vsikud, kak god med nami jedni ili drugi drugač su šteli ili te šteli niesu. A vse jedne, kak god da te i je, e te meli ili ne meli, e te vriedi ili te ne vriedi nič, vsaki štel med nami bi da une najbolše mu čem bližejše bu, da mu se smeje i da tak za navek i ostane!

Prim.dr.sc. Rajko Fureš, dr.me

Bok moji ekolozi!

"Godine idu ,lete ko minute i slike lako žute Dunjo mirisna"

    29. prosinac Međunarodni dan biološke raznolikosti

    31. Silvestrovo; STARA GODINA

      1. siječnja -NOVA GODINA
      1. siječnja  Svjetski dan obitelji

OBITELJ  je još uvijek osnovna i najvažnija jedinica u nekom pa ma kako složenom društvu.Koliko god da ima onih koji tvrde da je to već zastarjeli oblik života u zajednici  ZA SADA NEMA BOLJEG.Zbog toga njegujmo odnose u obitelji  i poboljšavajmo komunikaciju kako bi budući naraštaji  imali dovoljno elemenata od kojih će graditi eventualno neke druge zajednice u kojima će živjeti, rađati i odgajati djecu te doprinositi svekolikom boljitku sebe i ostalih koji će ih okruživati.

     1. siječnja - Svjetski dan mira - pismom pape Pavla VI., od 1968.

Samo da znate :

HRANA

U ove blagdanske dane i oni najsiromašniji nastoje svoj stol učiniti bogatijim, raznovrsnijim, ljepšim, u svakom slučaju drugačijim nego što je tijekom cijele godine jer i to doprinosi našem shvaćanju  i doživljaju blagdana, posebno velikih blagdana.

Ima ljudi kojima je taj blagdanski stol preobilan i uvijek nešto ostane.

E drage i dragi moji upravo to što vam je višak, što ostane i vaša obitelj ne može pojesti, ne može potrošiti NEMOJTE BACATI U SMEĆE.

Vidjeli ste da i ovih blagdanskih dana ima pa čak bi rekao mnoštvo ljudi koji prekapaju po tome što smo mi odbacili i onako već iz kante jedu jer su gladni.

Ako vam je zaista nešto ostalo to lijepo umotajte u alu foliju, stavite u čistu vrečicu i onda odložite negdje na vidljivo mjestu kraj, uz kontejner gdje inače odbacujete smeće.

"Vaši" bokci (sirotinja, prosjaci) koji redovito navraćaju jer znaju da se u vašem kontejneru ili kanti za smeće uvijek nešto nađu ubrzo će shvatiti da im je to već pripremljeno.

Oni su kako netko reče KO PTICE NEBESKE pa ako radimo kućice za ptice, ako ih na taj način hranimo učinimo to i za čovjeka.

Iako vam se to možda čini neprimjereno pa čak i morbidno mislim da je to svakako primjerenije nego da hranu bacamo a onda ONI u smeću pronalaze ono što je dobro.

I molim vas nemojte miješati otpadke, kosti i čistu hranu. Mislite na one kojima će  vaša pažnja "zapeti" za oko.

Ekološka osvještenost nije isto što i ekološka  zapuštenost, zar  ne???!

Zakoračite u 2012. sa više svijesti o svojem okolišu!

Vaš dr Zlatko Crkvenčić

Pogledajte  privitak

Bok drage i dragi moji!

Ova 2011. godina  se sada već broji na sate a ne na dane, dakle otkucavaju joj posljednji trenuci. Kakva je bila zna svatko od nas. Ipak najveći broj ljudi se baš i ne može pohvaliti nekom ljepotom, dobrotom, te inaće  "ružičastim" bojama ove godine.  NEKAKVA JE BILA,  jer godine su uvijek NEKAKVE. Tu se ne može reći kao za vlast, da ju imamo onakvu  KAKVU ZASLUŽUJEMO jer malo toga nam je ostavljeno na biranje ili utjecaj. Valjda zbog ovog potonjeg naši zahtjevi su sve niži i niži, pa dolazimo do sasvim  elementarnih stvari poput; KROVA NAD GLAVOM, KOLIKO TOLIKO TOPLOG DOMA, TANJURA DA POJEDEMO "SA ŽLICOM", te DA NAS SLUŽI ZDRAVLJE.

Pa ako baš cjepidlačimo to i nije tako malo, a kaže se: "Čovjek je i sa malo zadovoljan"

Bez obzira kako ćete ovu godinu pamtiti, kao dobro ili lošu, neka ostane kao i sve vaše prošle godine tamo gdje joj je mjesto, u prošlosti. I nemojte molim vas "kopati" po njoj kao po kanti za smeće jer pred vas će onda dolaze samo ružne stvari. Potisnite (koliko je to uopće moguće) ono negativno, naglasite ono pozitivno i krenute u Novu 2012. godinu jer puno je bolje da vi krenete nego da vas ona iznenadi i nedaj bože počne gaziti.

Ulaskom u Novu godinu želim vam MIRA. Mira vam treba PONAJPRIJE U VAŠIM SRCIMA, da možete primati sve ono što će se događati, ali treba nam i općenito mira i sigurnosti u društvu, okolini gdje živimo kako bi mogli svu svoju energiju posvetiti za pozitivne stvari i radnje na dobrobit svojih najbližih ali i društva u kojem živimo.

SRETNA   Nova  2012. godina

Vaš dr Zlatko Crkvenčić Privatni psihijatar iz grada Zaboka

koji je uvijek uz vas samo ako vi to zaista želite

Pogledajte privitak   

24. prosinca BADNJAK, BADNJE VEĆE

25. prosinca BOŽIĆ- Isusovo rođenje

25. prosinca Sv.Stjepan prvomučenik

29. prosinac Međunarodni dan biološke raznolikosti

31. Silvestrovo; STARA GODINA

• 1. siječnja -NOVA GODINA
• 1. siječnja  Svjetski dan obitelji
• 1. siječnja - Svjetski dan mira - pismom pape Pavla VI., od 1968.

Samo da znate i ove godine;

BOŽIĆ

Hrvatska riječ božić zapravo je umanjenica riječi bog, a potom je preuzeta kao naziv blagdana te označava da se na taj dan rodio mali Bog - Isus.

U anglosaksonskim jezicima, etimologija seže do riječi geol od koje je derivirana današnja engleska riječ Yule. Engleska riječ Christmas skraćenica je od sintagme Christ's mass (Kristova misa), a potječe od srednjoengleskog Christemasse i staroengleskog mæsse. Drugi etimolozi vjeruju da je to posuđenica od egipatske složenice Khristos-Mas (Kristovo rođenje).

U ostalim se jezicima naziv Božića veže uz riječi koje opisuju rođenje - u španjolskom (navidad), portugalskom (natal) i francuskom Noël. U njemačkome Weihnachten znači "blagoslovljena, sveta, štovana noć".

Utjecajem engleskog jezika proširila se i skraćenica xmas. U starim grčkim inačicama Novog zavjeta, grčko slovo hi (χ) prvo je slovo imena Krist (Χριστός). Od sredine 16. stoljeća slično se latiničko slovo X koristilo za skraćenicu riječi Krist.

Datiranje

Većina kršćanskih crkvi slavi ga 25. prosinca. Međutim, neke istočne crkve slave ga 7. siječnja, jer po Julijanskom kalendaru 25. prosinca pada na taj dan. Božić je u mnogim državama svijeta, tako i u Hrvatskoj, državni blagdan.

Božić spada, zajedno s Uskrsom i Duhovima, među tri najveća kršćanska blagdana. Božićno vrijeme traje od Božića pa do blagdana Krštenja Gospodinova, a to je uvijek nedjelja iza Sveta tri kralja.

Budući da u Novom zavjetu ne stoji kada se točno rodio Isus, prvi kršćani nisu slavili Božić, nego samo Uskrs. Božić se počeo slaviti u Rimu u 4. stoljeću (u izvorima dokazana godina 336.). Do danas nije jasno zašto se Božić slavi baš 25. prosinca. Prevladavajuće je mišljenje da se Božić počeo slaviti toga datuma zato što se toga datuma u tada još uvijek većinski poganskom Rimu slavilo rođenje boga Sunca

(Nativitas Solis Invicti - Rođenje nepobjedivoga Sunca) pa je Crkva željeći potisnuti taj poganski blagdan tada počela slaviti rođenje Isusa Krista koji je Božansko Sunce s visine

Sretan Božić
i pazite se eksplozivnih naprava,čuvajte svoje najdraže

Ekološka osvještenost nije isto što i ekološka  zapuštenost, zar  ne???!

Vaš dr Zlatko Crkvenčić  

Pogledajte  privitak

Bok drage i dragi moji!

Još  samo dva dana i tri noći i evo nam ovogodišnjeg Božića, velikog katoličkog blagdana koji slavi život.

Sada je izuzetno prikladno vrijeme da malo "pročistite dušu" i da ono što ste u sebi čuvali danima, tjednima ili čak godinama "izvadite iz svoje nutrine" da se "porazgovorite sami sa sobom", da naprosto napravite inventuru onih neriješenih ili "pod tepih" guranih stvari, događaja, doživljaja sa kojima se niste mogli, niste htjeli ili jednostavno niste znali suočiti.

Tako je i sa oprostom, opraštanjem. Možda ste govorili da nikada nećete oprostiti nekoj osobi što nas je povrijedila, uvrijedila ili naprosto ignorirala, ali vas to možda razdire a ne želite "pogaziti" svoju riječ. U ovo Božićno vrijeme vam je nekako više dozvoljeno napraviti one dobre stvari koje se u nekakav obični radni dan ne bi niti usudili pomisliti. Zbog toga napravite ono što ste odgađali kratko ili dugo no oslobodite se pritiska, "oslobodite svoju radnu memoriju" nepotrebnih stvari i oprostite svojoj rodbini, svojim susjedima, prijateljima ili poznanicima i uspostavite onu kvalitetnu vezu koju ste imali prije nego ste se zavadili, posvađali ili pak došli do momenta da se više ne razumijete.

To vas dragi moji ne košta ama baš ništa. Oprost i opraštanje namjenite kao dar za BOŽIĆ sebi ili osobi kojoj želite oprostiti. Na taj način niste pogazili svoju riječ a učinili ste ogromnu korist, a osjećati ćete se sigurno lakše.

 UGODAN VAM VIKEND

i zapamtite ; Oprostiti je plemenito djelo,učinite to

Vaš dr Zlatko Crkvenčić - privatni psihijatar iz grada Zaboka

koji je uvijek uz vas samo ako vi to zaista želite

Pogledajte privitak   

Bok moji ekolozi!

18. prosinca - Međunarodni dan migranata - UN od 2001. [53]

19. prosinca - Dan suradnje zemalja u razvoju - UN od 2004. [54]
20. prosinca - Međunarodni dan solidarnosti

Hajde dragi moji junaci  pokažite se na djelu a ne samo deklarativno

24. prosinca BADNJAK, BADNJE VEĆE

25. prosinca BOŽIĆ - Isusovo rođenje

25. prosinca Sv.Stjepan prvomučenik

29. prosinac Međunarodni dan biološke raznolikosti

31. Silvestrovo; STARA GODINA

• 1. siječnja - Svjetski dan obitelji
• 1. siječnja - Svjetski dan mira - pismom pape Pavla VI., od 1968.

Samo da znate;

BOŽIĆNA JELKA

Papa Benedikt XVI. u svojoj knjizi Božićni blagoslov (Meditacije, str. 41) ovako donosi povijest božićnog drvca:

"...Povijest Božićnoga drvca vodi unatrag u 1694. godinu. U to doba Stayer je dobio novoga zvonara i zborovođu, koji je bolovao od epilepsije, tj. padavice, kako to bezazleno kaže kronika. U Melku, odakle je došao, zvonar se upoznao sa štovanjem djeteta Isusa, pa je u dubini jedne jelke, srednje veličine stavio sliku Svete obitelji i tamo obavljao svoju pobožnost, nakon koje se osjećao ojačanim i utješenim. Potom je saznao za jednu sliku djeteta Isusa koja je nekoj paraliziranoj redovnici donijela ozdravljenje.

Konačno je dobio vjernu kopiju te slike: voštani kip djeteta Isusa, koje u jednoj ruci drži križ, a u drugoj trnovu krunu. Stavio ga je zatim kraj stabla, obavio pred njim svoju pobožnost i osjetio da iz njega izvire iscjeljujuća snaga. Malo-pomalo za to su saznali ljudi te su počeli hodočastiti Isusu u stablu. Unatoč oklijevanju crkvene vlasti u Passau, postigli su da se oko tog stabla sagradi crkvica. Tako je 1708. postavljen kamen temeljac za crkvu malog Isusa, koju su po uzoru na crkvu Santa Maria Rotonda u Rimu sagradili najznamenitiji austrijski graditelji onoga vremena.

Postoje brojne legende o božićnoj jelki.

Jedna od njih kaže da je Sveti Bonifas, engleski monah koji je ustoličio Kršćansku Crkvu u Francuskoj i Njemačkoj, dok je putovao, jednog dana naišao na grupu nevjernika. Bili su okupljeni oko velikoga hrasta, spremajući se žrtvovati jedno dijete bogu Toru. Da bi zaustavio žrtvovanje, Bonifas je srušio drvo jednim udarcem šakom. Na tom mjestu narasla je mala jelka. Sveti Bonifas je tada rekao poganima da je ovo malo Drvo života, koje predstavlja vječni život Isusa Krista.

Druga legenda kaže da je Martin Luter, osnivač protestantske vjere, šetao kroz šumu na Badnju večer. Bio je zadivljen milijunima zvijezda koje su svjetlucale kroz granje zimzelenog drveća. Toliko je bio obuzet ovim prizorom da je odsjekao malo drvo i odnio ga kući svojoj obitelji. Da bi oživio istu ljepotu koju je vidio u šumi, zakačio je male svijeće na grančice.

Treća legenda govori o siromašnom drvosječi, koji je jednom davno upoznao izgubljeno i gladno dijete na Badnje veče. Iako je i sam bio siromašan, dao mu je nešto hrane i prenoćište. Kad se sljedećega jutra probudio našao je divno ukrašeno, svjetleće drvo ispred svojih vrata. Gladno dijete je, zapravo, bio prerušeni Isus, koji je stvorio ovo drvo da bi nagradio čovjeka za milosrđe.

Napomena;
Preuzeto iz elektroničkog izdanja BARKA lista Župe Sv.Barbara Velika Mlaka

·        

Ekološka osvještenost nije isto što i ekološka  zapuštenost, zar  ne???!

Vaš dr Zlatko Crkvenčić  

Pogledajte i uživajte u privitku

Bok drage i dragi moji!

Kao što znate i više puta dnevno čujete Advent je- priprema za Božićne svečanosti.

Bez obzira na sve teškoće koje nas okružuju većina ipak pronalazi barem minimalne načine da ovih dana okupi svoje najmilije, da sa njima podijeli radost Božića, radost života.

Ipak ima onih koji će i ovog Božića biti sami zato jer su izgubili svoje najbliže - najmilije ili su oni daleko u svijetu te ne mogu doći da budu zajedno. Postoje i drugi razlozi da je netko sam. Na pr. da su se članovi njegove obitelji posvađali, udaljili, da mjesecima ili godinama nemaju nikakvih kontakata.

Svi ti sami i usamljeni ljudi žude za nekim, žude da netko i sa njima progovori koju riječ, da im pruži nadu u bolje sutra ili jednostavno da koji trenutak bude sa njima da im "razbije" samoću, umanji tugu i donese malo svijetla u dom i život. Traže li previše??

Pokušajmo to učiniti u svojem susjedstvu, pokušajmo zaboraviti nesuglasice ili razmirice i okrenimo se  prema sutra.

Ne zaboravimo ih jer svaki živi stvor ( pogotovo usamljeni čovjek)  zaslužuje da mu posvetimo barem malo, mrvicu pažnje.

 UGODAN VAM VIKEND

i zapamtite   

Vaš dr Zlatko Crkvenčić Privatni psihijatar iz grada Zaboka

koji je uvijek uz vas samo ako vi to zaista želite

Pogledajte privitak   

Bok moji ekolozi!

Ove godine je izuzetno toplo premda je već sredina prosinca i po tome ne bi trebalo razmišljati o zimi no nikad se ne zna. Vrijeme je zaista nepredvidivo i još može biti svašta pa i one "prave" zime kakvu pamtim iz svog djetinjstva.

Razmislite;

Jeste li se pripremili za zimu, jesu li gotove kućice za hranjenje ptica?

Za sada još uvijek ima hrane ali ako nastanu hladnoće za životinje će je biti sve manje. Koliko možete pomognite nebeskim pticama i ostalim životinjama da prezime.

·         10. prosinca - Dan ljudskih prava -UN od 1950. [51]

Premda imamo ovaj dan čini mi se da se sve manji broj ljudi  to primjenjuje  u praksi .

Sutra će sigurno mnogi to spominjati i napominjati; Kako trebamo štititi ljuska prava. Licemjerno zar ne?

 ·         11. prosinca - Međunarodni dan planina - UN od 2003. [52]

13. prosinca Sveta Lucija -Taj dan se sije Božićna pšenica.

Inaće  Sveta Lucija je u pučkoj meteorologiji važna jer  služi za prognozu vremena za slijedeću godinu.

Naime  u narednih 12 dana (do Božića) se bilježe karakteristike  vremena svakih 6 sati , a to onda  predskazuje kakova će biti slijedeća godina.

·         18. prosinca - Međunarodni dan migranata - UN od 2001. [53]

Samo da znate;

BOŽIĆNA ZVIJEZDA

Zbog svoje osebujnosti  ova je biljka neizostavni  ukras ovih blagdanskih dana pa i kod onih koji nisu krščanskih opredjeljenja u vjeri.

Porijeklom je iz Meksika gdje su je Asteci nosili svom vladaru Montezumi na dar.

Poklonite  Božićnu zvijezdu prijatelju!

Ekološka osvještenost nije isto što i ekološka  zapuštenost, zar  ne???!

Vaš dr Zlatko Crkvenčić

Bok drage i dragi moji!

Vrijeme je  naj emotivnijih blagdana i vrijeme kada "muku mučimo" kako odabrati poklon za svoje najmilije. NEKIMA JE pak sve jasno i već jako dobro znaju što će kome kupiti no bolje je to okrenuti drugačije pa možemo reći što ćemo kome pokloniti, jer ne treba, nije nužno uvijek kupovati. Dar možemo napraviti sami, možemo stari predmet obnoviti i prenamjeniti mu funkciju, a postoji još tisuću načina da se "ne bacamo u trošak" u ovim teškim vremenima.

Jeste li vi dobili poklon koji vas je izuzetno obradovao a kasnije ste vidjeli da je to stara preuređena stvar? Važno je da to bude osobno i upravo vama, upravo izrađeno za tu i tu osobu. To po meni ima puno veću vrijednost nego skupi poklon koji nam bude onako usput serviran "Ovo je za tebe" a pri tome  nema nikakvih emocija.

Da li je vama netko pomogao ili čak kupio neki poklon a da ga više nikada niste sreli?

Takve stvari nam se događaju. Većina ljudi je spremna pomoći drugome a da pri tome ne razmišlja o tome kako i kada će joj se to vratiti.

Oni najbogatiji obično strahuju da im se imetak ne umanji pa često razmišljaju proračunato " Ja tebi ovo jer to je isto kao što si ti meni poklonio".

Uvjeravam vas da se dobro uvijek vraća dobrim samo što često puta ne možemo povezati neke stvari i osvijestiti da je TO što smo danas od nekoga dobili  ONO ŠTO SMO VEĆ NEKOME DALI, PRUŽILI, OMOGUČILI!

Kada  vidite čovjeka u nevolji nemojte uopće razmišljati pomognite mu, ma kako se ta pomoć vama u tom trenutku činila mizerna, mala, beznačajna. Ona za onoga kome je potrebna može biti životno važna, ogromna i došla je u najboljem trenutku.

Kada ste gladni ili žedni treba vam samo korica kruha ili čaša(šaka) vode. U takvim trenucima  dragocjenosti i kilogrami zlata nemaju za vas u tom trenutku baš nikave vrijednosti.

U životu smo mi  NAJČEŠĆE samo "GLADNI I ŽEDNI" !!

UGODAN VAM VIKEND

i zapamtite  ;DARIVANJE JE UVIJEK DVOSMJERNI PROCES,

ONAJ TKO NE DAJE NEĆE NITI PRIMITI

Vaš dr Zlatko Crkvenčić Privatni psihijatar iz grada Zaboka

koji je uvijek uz vas samo ako vi to zaista želite

Bok moji ekolozi!

• Vrijeme je ADVENTA i pokušajte biti drugačiji, bolji, pokažite svoju ljudsku DUŠU u njenoj punini jer to sigurno postoji, probudite ju !
• 1. prosinca - Svjetski dan borbe protiv AIDS-a - SZO
• 2. prosinca - Međunarodni dan ukidanja ropstva -UN
• 3. prosinca - Međunarodni dan osoba s invaliditetom - Primjećujete li vi da  tu uz nas i oko nas ima invalida,osoba koje imaju neki nedostatak zbog kojeg su drugačije i ne mogu  neke ,mnoge ili gotovo sve potrebe zadovoljavati onako kao većina?? Ako je vaš odgovor negativan HITNO UČINITE NEŠTO da to promijenite
• 5. prosinca - Međunarodni dan dobrovoljnog rada za ekonomski i društveni napredak 1986. ] - E kad bi bilo više dobrovoljnog rada mnogi ne bi imali vremena za razno razne "gluposti". Ne bi se ubijali od dosada!
• 6. prosinca  Sveti Nikola
• 7. prosinca - Međunarodni dan civilnog zrakoplovstva -UN od 1997. [49]
• 9. prosinca - Međunarodni dan borbe protiv korupcije - E dragi moji, pa kaj ni to neki prst sudbine da Hrvatska potpisuje PRISTUPNI SPORAZUM s EU baš na ovaj dan?? I vi možete učiniti nešto protiv korupcije, zar ne??

Samo da znate ;

SVETI NIKOLA

Rođen je u gradu Patari u Maloj Aziji, u pokrajini Liciji u 3. stoljeću. Imao je bogate roditelje koji dulje vrijeme nisu mogli imati djece, pa su od Boga izmolili malog Nikolu koji ime dobija po stricu biskupu u Miri, nažalost njegovi roditelji ubrzo umiru i Nikola ostaje sam.

Sveti Nikola pruža vreću sa zlatnicima kroz prozor«, Gerard David, ulje na drvetu, Nizozemska 15.-16. st.; National Gallery of Scotland, Edinburgh

Postaje svećenik želeći širiti ljubav i dobrotu. Uskoro mu umire stric, biskup Mire i svi misle da će ga Nikola naslijediti. No, on skroman i u strahu od te časti bježi u Palestinu gdje živi samačkim životom. Vraća se za nekoliko godina upravo kad umire biskup, nasljednik njegova strica. Ovaj puta nije mogao pobjeći te postaje biskup. Od tada noći provodi moleći, a dane pomažući nevoljnima i šireći vjeru.

Prema narodnom vjerovanju, činio je i čudesa. Poput Isusa smiruje uzburkano more i zato je zaštitnik mornara. Svojim blagoslovom ozdravlja dijete kojem je zapela riblja kost u grlu, te ga nazivamo i zaštitnikom djece.

U svom životu uvijek se borio protiv nepravde i za ljubav prema bližnjemu u kojem je prepoznavao Boga. Iscrpljen pokorom i poslovima umire 6. prosinca 327. godine te je pokopan u Miri, gdje se i danas nalazi sarkofag u koji je nekoć bilo položeno njegovo tijelo. Zbog turskih osvajanja tijelo mu je preneseno u talijanski grad Bari gdje se i danas nalaze njegove relikvije.

Legenda

Danas je poznat kao lik koji djecu obraduje svojim darovima. Ta tradicija vuče korijene iz sljedeće legende.

U blizini roditeljske kuće sv. Nikole, živio je čovjek, nekad bogat, ali izgubio je carsku službu i sav imetak. Imao je tri kćeri, koje bi se mogle udati, ali im nije mogao dati miraza. I nesretni otac odlučio je trgovati ljepotom i mladošću svojih kćeri, da tako zaradi. One su se pomolile Bogu, da ih izbavi od toga zla i spasi njihovu čast i poštenje.

Sv. Nikola nekako je doznao za tu odluku nesavjesnog oca pa uzme vrećicu, napuni je zlatnicima, umota u platno i, prišuljavši se noću potajno do kuće, ubaci zamotane zlatnike kroz prozor. Otac onih djevojaka začudio se, kad je ujutro našao tako veliki novac. Vidjevši kako je svota dovoljna, čak i prevelika da časno uda jednu kćer, opremio je i dade joj miraz. To se dogodi i po drugi put; nađe, jednog jutra i drugu vrećicu sa zlatnicima. Spremi on i srednju kćer. Dalje priča ima dva kraja:

• A kad je i to bilo gotovo, sve mu je nešto govorilo, da će onaj dobrotvor i po treći put doći pa ga je u zasjedi čekao nekoliko noći. I doista, baš kad sv. Nikola ubaci svoj dar i za najmlađu kćer, skoči otac, stigne neznanca i prepozna u njemu Nikolu. Unatoč zaklinjanju neka šuti, sretni otac je razglasio po cijelom mjestu radosnu vijest.
• Drugi kraj priče ide ovako: Nikola je vidio da ga otac djevojaka čeka, pa se domislio, popeo na krov i zlatnike ubacio kroz dimnjak. Kako su se na otvorenom ognjištu sušile čarape, zlatnici su pali u njih, i od tuda dolazi stavljanje poklona bilo u čarape ili čizmice, i Djed Mraz koji poklone spušta kroz dimnjak.

Štovanje svetog Nikole [

Zaštitnik je djece, pomoraca, djevojaka, siromaha, studenata, farmaceuta, pekara, ribara, zatvorenika, trgovaca, putnika, otoka Sicilije, pariškog sveučilišta i mnogih gradova širom svijeta.

Spomendan mu je 6. prosinca. Toga dana, njemu u spomen, roditelji darivaju djecu

                               Vaš dr Zlatko Crkvenčić

pogledajte privitak-

Retke gdo med nami sam sebe pogledati bi štel, retke gdo se bi štel i spamtiti toga da zabludil je ili da nekaj naopačnoga napravil je ili bu, ali te tak nie od denes ili od ščera, te zapisane je od navek i od gda se za duhu človečku zna. Kak nam je navek h življenju bile, a toga se zmisliti med nami male gdo bu i štel, navek sme sami od sebe bežali. Te da sme furt bežali, te nam poveda kak sme navek vse druge spelavali i furt po drugami gledeli i na nje z prstem kazali, same da se nebi pogledali h špigljeca, same da nam nebi pred oči došle nam une kaj sme zbegavali i kaj niesme videti šteli. Kaj i kak god da nehči videti se neče, kak god da čem bolj i čem dužejše te štel zbegavati bi, vse te skup nemre niti drugač nam spelati se – nek tak kak je. A da je nekak drugač bile moči, otom zdaj se nie trieba niti spominati, jer popevkice kaj povedaju kaj bi bile gda bi bile, nič pametnoga niti su a niti povedale buju. Tuj vse je poznati, tuj se same vrieme zgubiti more, jer gledeti a ne videti, te je une kaj se nemre same tak razmeti. Pak, gda si vse te skup male po malu rastumačiš, gda se sam počneš obračati drugač, gda več ne glediš same hkraj nek pred se, unda ti nekaj bu moči i za razmeti.

Razmeti navek vse se nemre, une za kaj si misliš da ti razmeti je moči, negdar tak se ne spela, a pak kak je je – vse te skup i more največ put same se tak i spelati, tak da nemre se nič druge niti stoga spelati, same jeden lepi cifrasti hvritnjak. A najgorše je gda hvritnjak dobiš od unoga za teroga si mislil si da ti pajdaš najvekši je, za teroga bi h vsakomu časeku življenjskom rukicu h ogenj dal. Da pak se toga primeš, pitanje je e prešel bi vse te unak kak si prešel ili bi se morti drugač obrnul. Kak god da po druge strani zdaj povedame otom tak kak da več nebi tak delali, kak nigdar nebi krajili i kak se navek bi same pravoga puteca držali, pitanje je najvekše – e te zaistinu bi nam tak bile i moči. Življenje navek nie dale da ga se skrivečki i mučečki hčapi, spregleda, spretepe i h reštu drži. Tu življenje gda gda poveda i une kaj nie nam praf, pak nam je same moči pogledati ga i povedati te da nekaj je a nekaj i nie une i unak kak povedali bi da praf je i da vriedi.

Morti bi i povedal negde da krajil si i da niesi se praf postavil, niti tie put a niti mnogi put do zdaj. Najgorše ti je bile kaj niesi si mogel pomoči, pak za nič priznal nebi da nekaj naopak napravil si. Rajši bi se z nekem posvadil, zločicu bi vsaku hutom cajtu napravil vsakomu teri ti bi se pri ruke našel, same zate da nebi moral povedati – naj zameriti ili najte mi zameriti jer krive sam mislil, delal ili po domači zate kaj naopačen sam bil. Najtežejše je pogledati h uoči unoga teroga poznaš a iste tak kak i unoga teroga ne poznaš, i povedati mu da ti žal je za vse une kaj krive si spelal. Nie ljehke prek jezika teh par reči povedati, još je gorše prijeti se posla pri teromu buš prie ili kesnejše zločicu nekomu napravil, kak god da te štel niesi. Ali te je tak kak je, povedaju neki da služba je služba a družba je družba, ali iste tak se mora povedati i navek je tak trieba biti – da človek je človek, da same človek biti i more, jer ak človek nie človek – kaj unda je?! Na tu pak pitanje nebi štel odgovora Vam davati jer odgovora nie same tak ljehke tuj ni dati. Morti nekteri med nami mislili buju si i bi nekaj sebe i vsemi h glavu zabiti šteli, a ni sami te nemreju najti i videti. A morti i nie tak, gdo zna, najgorše ti je gda same lucke vidiš, gda o sebe nič druge ne misliš i ne povedaš nek te kak si najbolši i najpametnejši.

A vrieme, prie ili kesnejše svoje donese, vrieme kak vrieme, prie ili kesnejše oddela une kaj sme mislili da nigdar se dogodile nebu, i tak je kak je, kak god da sebe nihči videti neče!

Prim.dr.sc. Rajko Fureš

Bok drage i dragi moji!

U ponoć koja je već nekoliko sati iza nas počeo je posljednji mjesec u godini koji se kod nas zove; prosinac, neki govore decembar ili december a simpatična narodna imena su GRUDEN, Velikobožičnjak, Dvanajstnik.
Ovo je mjesec kada uglavnom "bacamo" pogled unatrag i nakon toga možemo biti zadovoljni jer smo napravili sve što smo mislili, planirali, zacrtali za tu godinu, ali i suprotno ljuti, nezadovoljni, počinjemo sami sebe kriviti da nismo ovo ili ono.
Mnogi će ipak lukavo sve to zaobići i na koncu pokriviti nekog drugog ili nešto drugo i vjerujte biti će im lakše.
Ovaj mjesec počinje sa Sv.Nikolom koji "dobroj djeci" a i odraslima donosi vrijedne darove, a onim "zločestima" (čitaj sirotinji) šibu, no najčešće ništa.
To je sigurno jako stresno za djecu jer ne mogu shvatiti ; Kako Sv.Nikola ide baš onima koji se voze u lijepim autima, nose poznate marke tenisica ili traperica, a njima kojima TREBA ništa.
Nakon toga svi nekako počinju vjerovati da će uskoro doći Božić koji je veselje i radost za malo i veliko. Nažalost i taj Božić mnogima donosi suočavanje sa činjenicom da njihovi roditelji nemaju posla, nisu mjesecima i neće mjesecima dobiti plaću a onda opet vide ili čuju kako njihovi  nazovi prijatelji i poznanici dobivaju bon za  skijanje, ovakve ili onakve odjevne i druge predmete (koje možda i neće koristiti), te još mnogo, mnogo raznih šarenih kutijica POD BOR.
Zbog navedenog  mnogi u mjesecu prosincu  više plaču nego što se raduju jer do izražaja dolazi sve ono što nemaju, (a htjeli bi imati, što velika većina zaslužuje), nego što se raduju uspomeni na Isusovo rođenje BOŽIĆU.
U ovo vrijeme se svi mi prisjetimo onih dragih osoba koje su bile s nama, koje su nam bile u svemu podrška i "rame za plakanje" a njih više nema.
Kod vam TO TAKO DOĐE onda si zamislite da vas one promatraju negdje iz nekog njima poznatog kuta i daju vam podršku koju kao i njih vi ne vidite ali ako se dobro, dobro koncentrirate sigurno možete osjetiti kao nešto ugodno.
Zbog toga drage i dragi moji i ovog prosinca dignite glavu, prikupite ono što imate, pokažite srce kao i uvijek do sada i to malo uživajte sa onima koji imaju još manje.
Nemojte zaboraviti da oni koji imaju najmanje daju najviše jer daju od srca, dapače daju svoja srca.

 UGODAN VAM VIKEND

i mislite na sve one dobre ljude, lijepe stvari i događaje koje ste imali čast sresti, vidjeti ili doživjeti.

Vaš dr Zlatko Crkvenčić Privatni psihijatar iz grada Zaboka

koji je uvijek uz vas samo ako vi to zaista želite

Pogledajte   privitak;

Bok moji ekolozi!

• 25. studenog - Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama - UN od 2000.
• Zbog važnosti ovog dana ponavljam ga i danas.Još imate vremena da nešto poduzmete
• 29. studenog - Međunarodni dan solidarnosti s palestinskim narodom - UN od 1978. [46]
• posljednja subota - Međunarodni dan bez kupnje

Prosinac

• 1. prosinca - Svjetski dan borbe protiv AIDS-a - SZO
• 2. prosinca - Međunarodni dan ukidanja ropstva - UN
• 3. prosinca - Međunarodni dan osoba s invaliditetom
• Molim vas nemojte prolaziti kraj invalidne osobe kao "KRAJ TURSKOG GROBLJA" jer to su osobe  sa posebnim potrebama i mala vaša pomoć im može bitno uljepšati život!
• Nitko od nas nije siguran da se već sutra ne može naći u istoj situaciji.

SAMO DA ZNATE:

C vitamin ili Askorbinska kiselina

Spada sigurno u najpoznatije vitamine. Vrlo je nestabilan i lako se raspada na zraku i svijetlu pa i kad se nemirnice nepotrebno tresu. To je bijeli kristalinični prah lako topiv u vodi. Čovjek ga ne može sintetitizati nego ga mora unositi u organizam svakodnevno. Dnevne potrebe se procjenjuju na oko 60mg, ali za svakoga od nas su one drugačije a to ovisi o aktivnosti ali i o hrani odnosno drugim sredstvima koje koristimo.

Tako za samo jednu popušenu cigaretu morati dodatno unijeti još jednu dnevnu dozu C vitamina, a za prosječno popušenih 20 cigareta to je preko 1200mg svakodnevno.

U organizmu ima vrlo, vrlo komplesne uloge; snažni je antioksidans, djeluje na jačanje našeg imuniteta, smanjuje rizik od karcinoma, poboljšava resorpciju željeza, sudjeluje u sintezi kolagena i ostalo.

Najviše C vitamina ima u slijedećim namirnicama; peršinu, brokuli (treba ju kuhati na pari), sirovoj paprici, jagodama, kiviju, dinji, naranči, limunovu soku, papaji, ali isto tako u kuhanoj cvjetači (karfiolu), lišću gorušice, prokulicama.

Dobro je znati da ga ima više u zrelom nego nedozrelom voću premda mnogi misle obratno jer osjećaj kiselosti ih zavarava.

   
Vaš dr Zlatko Crkvenčić

pogledajte privitak- Mašta čini svašta

Bok drage i dragi moji!

Gotovo nema dana a da mi se netko ne žali kako mu je netko drugi nanio bol, uvrijedio ga, želio poniziti a da sam ne zna zbog čega se to dogodilo.

Mislim da je korijen ovakva ponašanja u najranijem djetinjstvu u našem odgoju jer nas tako nauče naši roditelji ili njihovi zamjenici. Naime kod nas je sasvim normalno da se već vrlo rano započinje sa zabranama, ograđivanjem, sputavanjem u bilo kojem pogledu i gle čuda; "To je za tvoje dobro. Ja ne bi to tako ali to će ti sigurno dobro doći u životu, ti niti ne znaš da ti ja želim sve najbolje, ma koji bi lud roditelj svojem djetetu želio nešto loše?"  itd.itd. Takvih odgovora ima bezbroj a iza njih jasno slijedi i ono "Ja sam ti govorila na vrijeme, mene nitko ne želi slušati, TEK sada vidiš do kud je to doguralo?"

Problem je u kutu gledanja i  upotrebljavanju sasvim različitih mjerila za jednu te istu stvar. U jednom trenutku, zbog bilo kakvih razloga smo u stanju nešto poticati a već sutradan za potpuno identičnu osobu znamo "izluditi" svojim pametovanjem i osuđivanjem.

Problem je što mnogi (velika većina) neki postupak, situaciju poistovjećuju sa osobom, njezinim karakterom,  dobrim i lošim osobinama a ne vide da se radi samo: O SADA UČINJENOM KRIVOM KORAKU, KRIVO IZGOVORENOJ RIJEČI, KRIVO IZRAČUNATOM ZADATKU.

Nemojmo zbog ovakve situacije kuditi i kritizirati osobu NEGO NJEZIN POSTUPAK.

Ipak najveća većina čini upravo suprotno a najgore je što toga uopće nisu svijesni ili se prave da su to učinili "u najboljoj namjeri, ZA TVOJE DOBRO".

E nemojte činiti ništa "ZA NEČIJE DOBRO NA SVOJ NAČIN I SA SVOJE TOČKE GLEDIŠTA" jer upravo to što vi mislite da je dobro vama nekome drugome ne mora biti ali isto tako ne mora mu se to svidjeti, a da ne govorim da ima situacija da je TO VAŠE DOBRO ponekad drugima neugoda.

Pokušajte se usredotočiti na ono što nije dobro učinjeno, što je loše izrečeno no nikada nemojte zbog toga osobu OZNAČITI: kao glupu, lošu, neznalicu, kao osobu koja nikada ništa ne učini kako treba i slično.

 UGODAN VAM VIKEND

pohvalite iskreno i od srca

Vaš dr Zlatko Crkvenčić Privatni psihijatar iz grada Zaboka

koji je uvijek uz vas samo ako vi to zaista želite

Pogledajte   privitak; (bilo bi korisno zapisati ga)

Es simetrala koja izvitoperena više to nije od vrata skrivenog pramenom klizi prema pupku pa preko pubisa nožnome palcu.

Djevojka uokvirena melodičnim krivuljama ramena i bedara, profinjenih grudi ponad elegantnih listova i namjerno napregnutih ristova u konačnici zrači.

Klasični akt kojeg možemo sekundarno poželjeti ali primarno nam je motiv.

Nožice vješto upletene obazrivom crtaču pružaju nenadoknadiv užitak. Linija ludo vrluda a svjetlo i poluton nadmeću se čudesno po razdjelnicama.

Erotski su ekvivalenti vidljivi po cijelom prizoru. Oči prezantiraju grudne kolobare, prćast nosić je pupčič, a putene su usne među sljubljenim bedrima prikrivene usmine.

Precizno slutim Boucherovu konturu koja pouzdano para bjelinu.

Treba crtati!

Bok moji ekolozi!

18.STUDENOG  DAN SJEĆANJA NA VUKOVAR

• 19. studenog - Svjetski dan kronične opstruktivne plućne bolesti -
• 20. studenog - Svjetski dan djece - UN od 1955.

• 20. studenog - Dan industrijalizacije Afrike - UN od 1990. [43]
• 21. studenog - Svjetski dan televizije - UN od 1997. [44]
• 25. studenog - Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama -
• Žene su još uvijek unatoč svim mogućim deklaracijama, proklamacijama i svim dobrim ljudima negdje u drugom ako ne u desetom planu. Mnogi se zaklinju  na ravnopravnost, poštivanje KVOTA ali realnost je sasvim drugačija i ide vrlo, vrlo polako na bolje.
• Kako mi se čini  puno većom brzinom i sa puno više "žara" se intenzivira naselje nad ženama, fizičko i psihičko zlostavljanje. Kada se to dogodi, a događa se nažalost svakoga dana i kada to čine iole poznatije osobe onda su njihovi "nadređeni" po bilo kojoj liniji spori u osuđivanju ili jednostavno prešućuju kao da se to njih ne tiče.
• Ma sve nas MORA biti briga i za onu "TAMO NEKU ŽENU" . Zar ne?

SAMO DA ZNATE:

SJEĆANJE NA VUKOVAR

Prošlo je tužnih dvadeset godina od pada Vukovara, od kada je naprijatelj upotrijebivši tisuće i tisuće bombi, granata i nebrojeno mnogo ostalog streljiva slomio otpor branitelja Vukovara. Tisuće ljudi krenule su u progonstvo, a isto takvo mnoštvo je odvedeno u logore. Nažalost za preko tisuću njih se još uvijek ne zna gdje su im posmrtni ostaci jer se pretpostavlja da više nisu među živima.
Ono što se dogodilo u Vukovaru je ravno najvećim strahotama u drugom svjetskom ratu i nažalost nitko od  tada vladajućih svjetskih političara nije bio ponukan da kaže neku snažniju riječ pa da se stradanja prekinu, da se patnje umanje. Dozvolili su da ona druga strana uništava i ubija do istrebljenja. To je sramota, sramota za "kulturni" svijet kako se zapadna civilizacija voli nazivati.
Uz homocid i kulturocid u Vukovaru je počinjen i nezapamćeni Ekocid jer ono što je ostalo od biljnog i životinjskog svijeta bilo je ravno katastrofi nakon atomske bombe bačene na Hirošimu. Kako su samo izgledala ta stabla i ostalo bilje, bila je to spaljena zemlja.

Neka se takvo što više nikada i nigdje ne dogodi.

ZAPAMTITE VUKOVAR !
Vaš dr Zlatko Crkvenčić

Zapalimo svijeću

Bok drage i dragi moji!
 
Prema rječniku Hrvatskog jezika  GLASINA je  nepouzdana, neprimjerena vijest koja se širi među ljudima, često puta kao istina u koju ne treba sumnjati jer je sama po sebi uvjerljiva i samim time jasna.

Da li vam se dogodilo da nastavite prenositi  ono što ste  saznali od druge osobe  a da to niste  provjerili? Možda ste tu informaciju dobili iz "desetog" izvora, ali vi za to ne znate jer vam je servirana kao povjerljiva i SAMO TEBI ĆU TO ISPRIČATI"? Ma sigurno jeste jer mi često puta nešto saznamo, čujemo, ali i dalje prenosimo bez dovoljno kritičnosti i tek nakon nekog vremena (neki nikada) shvatimo da smo bili obmanuti, da smo se poveli za informacijom koja nije bila provjerena i sl.
Tako se šire GLASINE koje često imaju nesagledive (uglavnom negativne) posljedice za neke, no često i za mnoge  ljude.
Saznamo li da smo pogriješili treba li nam biti svjedno zbog toga?
Mislim da ne, ako je ikako moguće nužno je popraviti ono što se popraviti da ili smanjiti štetu ako je to  moguće.
U protivnom  svojim neopreznim, nesmotrenim ili brzopletim reakcijama drugima  nanosimo  bol.
Često puta je to i nenamjerno ali napravili smo štetu.
U komunikaciji sa drugim ljudima budite  uvijek prisebni, nemojte "izlanuti" nešto što vam je palo na pamet ili ste od nekoga saznali.
Isto tako samo jedan izostavljeni slog, glas, slovo u vašoj poruci drugoga može dovesti u vrlo neugodnu situaciju a neki puta promijeniti život!
Rukovodite se onom: NE ČINI DRUGIMA ONO ŠTO NE ŽELIŠ DA TEBI DRUGI ČINE!

 UGODAN VAM VIKEND
i poduzmite nešto i za svoju dušu

Vaš dr Zlatko Crkvenčić Privatni psihijatar iz grada Zaboka
koji je uvijek uz vas samo ako vi to zaista želite


Pogledajte  slikice u privitku

Bok moji ekolozi!

• 10. studenog - Svjetski dan znanosti za mir i razvoj - UNESCO
• 14. studenog - Svjetski dan dijabetesa -
• Dijabetes je  bolest koja se u današnjem društvu širi ogromnom brzinom. Ne slijedi ju dovoljan broj akcija koje treba poduzimati  u široj društvenoj zajednici. Kako je to tzv."tihi ubojica" dakle bolest koja u pravilu ne boli no izaziva brojna teška  oštećenja jako je važno da ju se liječi na vrijeme. Liječenje treba biti kontinuirano jer za greške i "muljanje" nema oprosta.
• DOBRO JE KONTROLORATI ŠEĆER U KRVI I KADA NAM NIJE NIŠTA
• 16. studenog - Međunarodni dan tolerancije - UNESCO od 1996. [41]

• 16. studenog - Svjetski dan sjećanja na žrtve trgovine ljudima - UN od 2006. [42]
• 19. studenog - Svjetski dan kronične opstruktivne plućne bolesti -

SAMO DA ZNATE:

TOLERANCIJA

Tolerancija je takav odnos između dvije ili više osoba ko
Na pr.; Neki predmet je težak 1000 g , a tolerancija je + - 0,5mg, dužina je 56cm a tolerancija + - 1mm.
Tolerantna je osoba koja je liberalna, nije kruta i isključiva, a prema drugima je snošljiva  ISTINSKI TOLERANTNA.
Tolerirati nešto znači prihvaćati ili dopuštati, ali isto tako miriti se sa kim ili čim

Vaš dr Zlatko Crkvenčić

Pogledajte privitak i nemojte  biti toleratni prema ovakvim pojavama

Bok drage i dragi moji!

DEPRESIJA 3

"Ako postoji pakao na zemlji naći ćete ga u srcu melankoličnog (depresivnog) bolesnika"

rekao je to davne 1921 Robert Burton .

Izreka je danas još aktuelnija nego u njegovo vrijeme

Promjena raspoloženja neminovno prati i tjelesna oboljenja pa tako nema bolesti ili stanja koje nije vezano uz gubitak volje i sniženo raspoloženje, ali kod  mnogih se razvije i prava depresija sa svim svojim karakteristikama.
U literaturi se navodi da  od depresije pati; 33% hospitaliziranih bolesnika, 36% starijih a hospitaliziranih, 33 % oboljelih od raka i drugih tumora, 42% hospitaliziranih od raka, 39% bolesnika sa Parkinsonovom boleąću, a čak 47% onih koji su doživjeli moždani udar ("šlagirani") i 45 % onih koji su imali infarkt miokarda (srca) .

Depresija može u velikoj mjeri biti prikrivena tjelesnim simptomima pa se pacijent žali na tegobe sa želucem, crijevima, disanjem, srcem, ima kožne promjene. On odlazi od liječnika do liječnika uzima lijekove a nije mu dobro, pa čak mnogo puta ni bolje.
Tu je izuzetno važno da su pretrage  koje potvrđuju određenu tjelesnu bolest uredne .

Ako se  nakon dva mjeseca pacijent zbog bilo koje tjelesne bolesti ne oporavlja onako kako se  za narav te bolesti  očekuje, treba barem posumnjati na depresiju.
Pacijenta je uputno (nužno) uputiti psihijatru.
Depresija je bolest patnje. To  je bolest koju danas možemo uspješno liječiti i ogromna  je šteta da se veliki broj ljudi bespotrebno muči .

 UGODAN VAM VIKEND

i poduzmite nešto i za svoju dušu

Vaš dr Zlatko Crkvenčić Privatni psihijatar iz grada Zaboka

koji je uvijek uz vas samo ako vi to zaista želite

Pogledajte privitak;

Jedan se drski javor danas razmetnuo bojama. U svojoj krošnji usudio se okititi i zelenom i žutom i narandžastom, okerima raznim, cinoberom i kraplakom. Pa gdje toga ima?!

Ipak, slika se lagano raspada, krošnje postaju prhke, a umorne fasade sve se jasnije vide.

Jesenja se priča bliži kraju, al' možda ima još par kapi.

Nie življenje same popevkica i obračanje tam gde se sunčeke kaže. Vse h vsemu ti zaistinu je najgorše unda gda ti dojde, kak je te i pri nas, da več na lete zgledi nam vse te naopačne, kak najnormalnejše, kaj je pri nas zišle i vse te tak, da vsi si misliju da nič i nigdar delati nie im ni trieba. Iste tak, kak i zgledi same tak i te da se bi vse te skup štele i mele za najmilejše meti i držati, a kak se bi mogle čem bolj i več gutati i lucke se mukice žiti.

Kak da im vsem je denes, kaj poljek nam se kažeju, na pameti i ta doba h tere je veliki humanistek - Franjo Tahi živel. A un je, kaj dobre je poznate, delal kaj je štel, vsaki dnev je jemal vsemi une kaj njegve nie bile, i same je nase mislil, a vse druge je poštene i gnjel. Denes, ne same da mame same jenoga Franju Tahija, nek im mame pune, tak da je ljudmi zaistinu gorše nek je za pravoga Tahija bile. A po istine morame povedati i te da te nove gospone več se nemre namagati, kak su se hitili na te da vsakoga maloga človeka zagnjeteju. Žalosne je, kaj tie i takev Tahi, denes za praf za praf uzor je mnogami.

Denes najlepše je tem „pajdašem“, kaj su se navadili da same huse mečeju, da penezeke drugem jemljeju, da same zase glediju, da se same zase skrbiju, da za drugoga nigdar ne pitaju, da se nigdar i za nič ne geneju od ognjeka. A zaistinu su im najmilejše postale - „pipa“ i „kopanjica“ najdrajša. Za njih bi vse na svietu napravili, rojenoga oca i mater bi prodali, same da su poljek „pipe“ i „kopanjice“. I zaistinu, nie ljehke, gda te vlječe, kak i njih vlječe. Pak ni nie te ni same tak, kak god da ti drugač nekaj i češ morti spelati. Najgorše ti je te, gda prejdeš čist naopak i gda več zvlječi ti se moči ni nie. Još je gorše ti te, gda ti ne same da se nemreš zvlječi, nek se niti zvlječi ti ni nečeš. A vse te same zate, kaj ti se je vse te skup preveč smilile, tak da nie ti nič lepšega bile, nek pri „pipe“ i „kopanjice“ biti. Kak god da su te od njih tirali, ti za nikakve peneze na svietu se od njeh stirati dal niesi, za nič na svietu od njih sam nigdar ni prešel nebi.

A življenje živeti trieba za nekaj druge, a te sigurne niti jesu a niti penezi buju. Kak god da te nekteri med nami razmeti nemreju, jer penezeki su im na prvomu mestu se našli, iste tak se povedati mora, da človek se za penezeke nesme prodati, jer jemput gda se prodaš i gda zglajzaš naopak, več nigdar se ti ni zvlječi mogel neš. Kak god da štel drugač morti vse te skup i bi, povedati iste tak sam sebe a i vsemi na svietu je trieba, da nihči meste nas nemre pravoga puta poiskati. Nihči nie meste nas išel druge pajdaše hkaniti, navek sme mi bili tie kaj sme vse delali same kaj i kak bi mogli nekomu natočiti. Zate i nemreme nikoga ni kriviti zate kaj vrnule nam se je vse te kaj nam se je vrnule.

Zutra bu došle, ovak ili unak, kak god da vsi šteli bi zadržati vrieme, da navek bi nam bile tak kak nam zdaj i je, a te nam pak, nikak ni nejde, kak i nie nigdar nikomu išle. Od gda življenje na ovomu, a i vsakomu drugomu je svijetu, nihči nie bil za navek – a mnogi su te tak jake šteli. Mnogi su iskali kamena premudroga, teri bi z kamena zlatne pisanice delal, ili vodicu najslajšu tera bi življenju deteču dobu mam vrnula. A une kaj jedine je istinica prava – je te, da nihči nigdar nie našel toga kamena premudroga, kak niti tu vodicu najslajšu. Nihči se nie nigdar još najžil toga lježejšega puteca, jer življenja večitoga ma – ali same prek Gospona našega najvekšoga. A un nas pela h veseljiče najvekše, a tam se pak more dojti same prek mukice Vuzmene, nikak drugač, a tie je putec, putec kaj z bosami nogmi trieba ga je po trnjiču prejti.

Zate, ak išli si bume, same male gruntat, ak išli bume gledet gde se je zmeknula dišoba tera nas je duge mamila, unda se bume triebali ovak ili unak pitanje postaviti – a kaj vse te skup nam i trieba. I unda gda se pitame - e misliti nam trieba je na zutra, e trieba je trpljenjski živeti, nemreme drugoga odgovora na tu pitanje dati, jer odgovor na pitanje tu je same jeden. Kak god da mnogi su krajili napoprek, i kak god da mnogi napoprek i den denes čeju i ideju, same se po mukice i križeku iti more napre. Vse druge pripelati nas more h peklenjsku kmicu najgorši, gde zginule bu vsake, pak i najmenjše veselje.

Prim.dr.sc. Rajko Fureš

Nemiran sam, treptim, povremeno snatrim.
Slila mi se misao u veliko more.
…

Danima pučina. Kroz ovalni kadar okna leluja morski horizont. Pijana horizontala uzrokuje tešku mučninu i što je val veći, veći je i problem.
Kopno. Pa opet more, kopno, more…
….

A onda uz ekvator zvijezde!
Nikad nisam vidio toliko zvijezda.
Leđima na tvrdoj palubi pramca zagledan u crno nebo puno svjetla bio sam jako mali.

Fotografija preuzeta sa micah.sparacio.org/

Kuhinja je moja katarka. Kroz veliki prozor imam odličan pregled.

U kadru je, još bez izravnog svjetla, pomirenim intenzitetima, rano jutros prevladavala žuta, bilo je nešto sive i zelene. Debla su dominirala slikom svojim jakim vertikalama umbre. U zadnjem planu ujednačeni je raster kvadratnih prozora unutar sebe razrezanih zlatnim rezom. Pod njima oker podprozornici, među njima sivi pravokutnici fasade, niže još prljavobijele horizontale međukatnih razdjelnica. Raznobojne, nejednako podešene rolete na prozorima daju prizoru dodatnu dinamiku.
Nekoliko trenutaka u kadru se zadržao crni mješanac, a onda je protrčala djevojka u sivim hlačama.

Pojavilo se jesenje sunce budeći nove senzacije u vizuri parka.
Dvije su krošnje iste sorte sada u mom okviru. Lijevo izrazito žuta naginjući okeru, desno još začudno zelenkasta. Pružaju grane jedna prema drugoj i fino se pretapaju u svojim skalama.

Razumiju se stabla u boje, jedino ne poznaju plavu. Za nju je odgovorno nebo.

Treperim čudno ovih dana nezasitno se naslađujući jesenjim koloritom. Apetit samo raste, pa pitam i sebe i druge jesu li jesenje boje uvijek bile ovako lijepe, jel’ mjena prividna, jel' nutarnja il’ vanjska?

Iskreno, sa ženskim pupoljcima stvar je ista. Ima ih po cijelome gradu, upletenih nogu stoje, čekaju nekog, čavrljaju preko mobitela, grickaju donju usnu, uvrćući se u hodu nekamo žure, zabrinute, nasmijane, nebrojene, svuda oko mene. Ali titravi pregršt prekrasnih žena više ne nailazi blago kao nekad, poput povjetarca, već nalik snažnom jugu uporno zapljuskuje morem senzacija provu mog ruzinavog oka.

Otkako sam prevalio, a ima tome već dosta, četrdesetu, slušam bedastu tezu da su nam se snizili kriteriji pa se slika izvitoperila. Ponekad se u razgovoru suprotstavljam vršnjacima tvrdeći da nam se zapravo izoštrila percepcija.

Dječaci u dvadesetima ne vide ni jesenju paletu, ni ljepotu tih živih tijela oko sebe. U ranim godinama tražiš penetraciju, kasnije karakter, a na poslijetku ljubiš površinu. Sve birani likovni pojmovi.

Ne treba meni kruha i igara, dajte mi kruha i vina, i k tome lijepih žena i jesenjih boja. Kruh je za trbuh, a igre za budalaste ljude. Vino je za dušu, a žene i boje su za oči.

I ja sam nekad bio mlad, ali sad je vrijeme za čežnju.

A ova jesen je super!

Bok moji ekolozi!

• 15. listopada - Međunarodni dan žena na selu UN [34]
• Jeste li se ikada zapitali; Kako danas žive žene kod nas na selu?? A zašto bi zar ne?? Ma ne tako nije dobro jer svi smo mi na neki način povezani!
• 16. listopada - Svjetski dan hrane - UN od 1981. [35]
• Ovo je poznato i kao DANI KRUHA ili  Dan zahvalnosti za plodove zemlje
• 17. listopada - Međunarodni dan borbe protiv siromaštva - UN od 1993. [36]
• Što vi možete učiniti protiv siromaštva? Malo ali dovoljno da nekoga nahranite barem jedan dan u godini.

   Samo da znate:

                            20.međunarodni dan pješačenja
Godine 1992. u Rio de Janeiru u Brazilu, nakon samita o očuvanju okoline, TAFISA je predložila da se jedan dan u listopadu proglasi Svjetskim danom pješačenja. Cilj je bio izvesti toga dana što više ljudi u prirodu kako bi se manifestirala pripadnost određenoj sredini i razvila svijest o potrebi ekološkog očuvanja te sredine, ali i svijest o potrebi kretanja (posebno pješačenja) kao najjednostavnijeg i najsvrsishodnijeg oblika očuvanja i unapređenja zdravlja.

Ekološka osvještenost nije isto što i ekološka  zapuštenost, zar  ne???!  

Vaš dr Zlatko Crkvenčić Privatni psihijatar iz grada Zaboka
koji je uvijek uz vas samo ako vi to zaista želite

Zasigurno sutra neće nas biti,
neki novi ljudi vino će piti
i misliti će da su vječni,
što mišljasmo i mi u mladenačkoj moći.

Sresti ćemo lica draga i strana,
kad odemo ondje gdje sudba se grana,
naša će tijela bolna i krhka,
zateći prhka, sudbina drska.

I bit ćemo sami kako i treba,
jer sami smo nikli u utrobi brijega,
mala će ptica pjevati glasno,
kad stupimo onkraj tiho i časno.

25. – 30. 8. 11.

Bok drage i dragi moji!

Krenimo tamo bodro i čilo,
gdje stanuju ljudi što sanjaju smjelo.

Budimo dobri makar i naivno,
upletimo pjesmu u sebe trajno.

Odigrajmo igru s tužnim krajem,
utješimo se glupo Rajem.

Budimo ljudi svijetla lica,
srca čistih poput vedra neba.

Budimo bića koja Zemlja treba,
možda smo djeca višeg reda.

27. 6. 11.

Gde si nam pajdaš, zdaj gda največ te triebame, gde si nam pajdaš, zdaj gda nam tulike fališ, gda šteli bi da si poljek nas sediš, da z nami se spominaš i da nam poveš teru lepu reč?! Gde si zdaj pajdaš najdrajši?

Dragi pajdaš, i ti nam te najbolše znaš, znaš da je najlepše i najvrednejše Horvatski govoriti i pisati. Da ma uneh kaj te im na srčeku nie, te je une kaj me najbolj žalosti, kaj razmeti nemrem, jer nie mi najjasnejše kak te moči je, te da lucke ti je drajše i slajše nek ti tvoje domače je, te nikak razmeti nie mi nikak ni moči. Kak te moči je da svoje se odhiti, da najlepšu rieč – rieč domaču se proda za nič, i da se luckoga jezika za svojega jemlje. Te morti more unie kaj štel bi drugami pokazati kak dragi su mu, ali morti same za jeden kratki cajt, ali nikak te nemre i nesme iti za duge vrieme. Vse prejde, vse se šika jeden cajtek kratki, a vse se iste tak i spretrgne, prie ili kesnejše, kak god da mi vsi skup te negdar i i nebi šteli. I kak god da nie ti ljehke, kak i vsem nam, nigdar nesmeš stati, nigdar nesmeš dojti do toga da same z glavu h poda glediš, jer trieba ti je sunčeke videti, trieba ti je zvezdice gledeti, trieba ti je pajdaše zagledati, i ž njimi biti, jer na svietu nič vrednejšega od toga ti nie, a ni bu.

I pak, ma h življenju cajteh, gda se bi zastanoviti štel, ma ih i uneh drugačkeh – gda štel bržejše bi iti, a morti i pobeči. Navek se nemreš na toga posla tak postaviti da znal buš prie – e vse se dobre bu tuj i pripetile, ili pak da vse te skup naopak zišle nam i bu. Vse je, kak i življenje - trde, ščrbljive i neda se sprevrtati, kak god da ti te mnogi put bi i štel. Tak ti dojde, da gda najgorše ti je, gda se niti neznaš z sobu praf pozdravljati, da unda gda videti bi mogel vse te skup, kaj ide i kaj nejde po pravice, da more se povedati otom same te - da nie vse prešle.

A zaistinu, i nie vse te skup prešle, jer navek nekaj ostane, navek nekaj se povrne i navek nekaj ma za dalše odnesti, kak god da navek ma uneh teri šteli bi da vse te se skup mam potepe. Kak god da negdar misliš si da več nemreš, kak god da otpiraš stare popevkice, da te bar male buju zgrele, kak god da vse ti te skup zgledi kak da več se nemre otprieti, mam te razbudil glasek bu topli i poznati, glasek pajdaški od teroga drajšega ti nie.

Mam buš veselejši čem se buš zmislil da same si male bliže pajdašem najdrajšem, mam se buš zmislil veseljiča teroga si se jedine z pajdaši žil. A pak, kak god da življenje žmehke zna biti, nie ti toga hu njem, toga kaj ti nebi mogel spelati – ak pajdaše maš.

Pajdašeh praveh nie preveč, bolj je reči da ih same par je, da same ih na prsteke jene rukice zbrojiti moreš. I te pajdaše trieba ti je dobre čuvati, zanje se trieba dobre skrbeti, da još ti bi bolši bili, kak i ti njim. Nesme si človek dozvoliti da te razmel bu unda gda več pajdašeh mu bile nebu.

Zate pajdaštve naj živi, kak une kaj najvrednejše na svietu je, naj nam cvete kak najlepše cvetje, i naj nam za navek bu med nami, dok i mi po svietu ovomu najlepšomu hodime.

Prim.dr.sc. Rajko Fureš

Bok moji ekolozi!

• 26. rujna - Europski dan jezika - Vijeće Europe
• 27. rujna - Svjetski dan turizma - WTO
• 28. rujna - Svjetski dan bjesnoće - SZO
• 28. rujna - Svjetski dan srca - SZO
• dan u posljednjem tjednu - odabire država - Svjetski dan pomorstva - UN
• Na ove datume vas nisam upozorio pa činim sada samo radi informacije

prvi ponedjeljak - Svjetski dan habitata - UN od 1986. [30]

• druga srijeda - Međunarodni dan smanjenja prirodnih katastrofa - UN od 1990. [31] - Možemo li ih smanjiti? MOŽEMO!¨!
• drugi četvrtak - Svjetski dan vida - SZO - Čuvajte svoj vid "Ko oko u glavi"
• 1. listopada - Međunarodni dan starijih osoba - UN od 1991. [32] - Učinite nešto plemenito za stariju osobu,barem joj pomognite pri prelasku ulice!
• 2. listopada - Međunarodni dan nenasilja [33] - (ako ste  nasilnik "po struci" taj dan nemojte raditi- "uzmite si slobodno ")
• 4. listopada - Svjetski dan zaštite životinja - ( životinje su naši prijatelji i tako ih gledajte, no još bolje tako se prema njima odnosite)
• 5. listopada - Svjetski dan učitelja - UNESCO  - (Da nema učitelja ostali bi nepismeni,neuki, često puta potpuno zatucani a ovako pogledajte do kud je tko od vas "dogurao". Zahvalite se svojem učitelju na tome,posjetite ga, a ako ga više nema stavite cvjetak zahvalnosti na njegovo posljednje počivalište - to je najmanje što možete učiniti zar ne?

Samo da znate:

STAROST

Prema riječniku hrvatskog jezika STAROST znači ;  kasne godine života,staračku dob.
Od samoga rođenja se neprestano krećemo prema kraju što je neminovno no o tome ne treba tako razmišljati nego ŽIVJETI ŽIVOT najbolje što možemo.
Ipak to razdoblje života je sasvim  specifično te zahtjeva  pozornost i brigu onih  koji još nisu stari.
Naime  sa starenjem dolazi do slabljenja svih vitalnih tjelesnih i psihičkih funkcija a ako se k tome još i nedovoljno "servisiramo" onda stvari mogu krenuti u neželjenom pravcu.
U starosti nas napuštaju djeca, rastajemo se od svojih životnih partnera jer jedan uvijek odlazi prvi, rastajemo se od prijatelja i može nastupiti tzv. STARAČKA OSAMLJENOST, pa kažu da prijatelje još jedino možeš susresti na groblju.
Zbog toga je danas više nego ikad važno održavati socijalnu komunikaciju.
Odlaskom u mirovinu (zasluženu ili bilo kakovu) ne smijemo se i mi umiriti nego ostati socijalno aktivni na područjima koja ranije nismo možda niti uočavali, uključiti se u razne humanitarne ili druge udruge gdje će naša pamet i iskustvo doći još uvijek do pravog izražaja.

Djeco zapamtite; I VI ĆETE JEDNOG( lijepog) DANA BITI STARA OSOBA!

    Ekološka osvještenost nije isto što i ekološka  zapuštenost, zar  ne???!

Vaš dr Zlatko Crkvenčić Privatni psihijatar iz grada Zaboka

koji je uvijek uz vas samo ako vi to zaista želite

Pogledajte privitak i to barem dvaput

fotografija preuzeta sa  www.dobrosrce.hr

ilustracija: Leonardo da Vinci - Leda i labud

Lijepe žene

Kako su lijepe
žene lijepe,
glatkih ramena
i meke kose,
plamte u noći
finih kontura,
i za ranih ura
mirisne i drske,
daleke i jake,
bliske i krhke.

A usred slike
jedno divno mjesto
gdje sokovi vriju,
ponad ono tajno,
u kom’ mali ljudi zriju.
 

Ako se po jutru dan poznaje, očekuje nas vruća politička jesen, a predizborna kampanja je već itekako u zamahu. Nije mi namjera ovaj post posvetiti kampanji i onome što nas očekuje u prosincu, već ću pokušati povući određene paralele između političke situacije na državnoj razini i situacije u Zaboku.

Posljednjih dana i tjedana čovjek teško da je mogao „zaobići“ medijsku hajku koja se digla na HDZ, a paralelno s predstavljanjem tzv. predizbornog programa Kukuriku koalicije. Pritom cijelo vrijeme slušamo i čitamo o katastrofi koja je pogodila Republiku Hrvatsku, a zove se HDZ.

I od našeg gradonačelnika, gospodina Hanžeka smo već mnogo puta čuli žalopojke na račun zle sudbine Grada Zaboka koji trpi zbog HDZ-a: „Na vlasti su već osam godina.“, „Novca za Zabok nema jer se HDZ osvećuje SDP-u.“, „Gospodarstvo je u rasulu.“, „Nema investicija i razvoja.“ „Članovi Vlade su arogantni i nije ih briga za građane“ i čitav niz sličnih opaski.

Gospodine Hanžek, sad sve to precrtajte na situaciju u Gradu Zaboku i zapitajte se, jer...

Na vlasti ste ne osam već 10 godina. Novca za Grad Zabok ima onoliko koliko je predviđeno u proračunu i taj se iznos ne mijenja bez obzira na to je li na vlasti HDZ, SDP ili netko treći. Gospodarstvo Zaboka nije u rasulu, nego ga gotovo i nema. Investicija je riječ koju većina nas Zabočana može vidjeti samo u riječniku. Također, nije arogantno obnašati funkciju gradonačelnika Grada Zaboka, lamentirati o njegovim problemima, a istovremeno sjediti u saborskoj fotelji u Zagrebu. Pitam se kakav je pogled na probleme Zabočana iz perspektive Markova trga?

Međutim, ne dvojim da biste vi u samo nekoliko sekundi pronašli opravdanje za sve gore navedeno. Krivac bi bila recesija, gospodarska kriza, nedostatak novčanih sredstava, podmetanja od strane „povampirenog“ HDZ-a i tako dalje i tako dalje.

A na kraju balade ostala bi samo tužna istina: Grad Zabok, nekadašnji ponos Zagorja utonuo je u letargiju, zapušten, odsječen, a njegovi građani prepušteni su sami sebi. I što je najžalosnije, odgovorni za tu situaciju ne pokazuju ni najmanju želju za popravljanjem štete.

Olovnu sam misao upravo otisnuo na drevnoj špalti. Nema gluhog metera da mi pomogne složiti to blato u ciglu, nema više ni korektora ni redaktora ni lektora. Meki je metal rastaljen negdje, regal je prazan, čak ni cenzor nema posla. Otklizilo je sve u pizdu materinu. Hitno mi treba rječju lijepo uobličena utjeha koju očito moram zapisati sam.

Trieba je biti i trieba je človek ostati. Trieba je za navek tirati čez življenje unak kak jedine je praf. Ljehke nie, nie niti nigdar bile. Navek se je nehči morti, znal i sesti, negdar si je nehči znal i male postati pak si unda i krenuti male spremišljavati otom kaj bi se spelale. Negdar je morti nekteri med nami i pogodil, negdar morti i ne, kak te i ide h življenju. Kaj moreš – moreš, a kaj nemreš, i te dobre je poznate – te iste tak nemreš, kak god da drugač bi i štel.

Ljehke nie, nie ni zdaj, a nie niti bile nigdar. Kak god da morti nehči med nami drugač bi štel i kak god da nehči misli da more zbeči une kaj od navek mu je zaznamenjene – te je nekaj z čem se igrati neda. A pak, vse te kaj je triebale, a nie se hlovile, vse une kaj je prešle - a za čem se nie išle unda gda je te največ i triebale, vse te skup same se pozabiti more. Najgorše ti je unda gda živiš h vremenu tere je prešle, gda se same z senjami spominaš a da sam te i ne vidiš. Gda tak pre duge ti je vrieme tu kaj te drži po strani i gda se več sam sebe nemreš obrnuti praf a da si ne poveš kak ljepe ti je – unda se več tuj teške kaj popraviti da.

Žmehke je živeti, žmehke se je i obrnuti, a još je žmekšejše pobeči od senjah. Senje su nekaj najlepšejše, gdo bi štel nekaj drugoga povedati – tie bi Vam po istini povedal nekaj kaj i ne stoji. Druga je pak stvar te da senje moraš poljek sebe i husebe meti, ali da iste tak od senjah nesmeš življenje si delati. Z senjami si iste tak življenje moreš i potepsti. Senje ti triebaju biti nekaj najlepšega i najslajšega, kaj ti življenje još same moreju otprieti i pomoći mu da još bolše bi bile, a ne da ga potegneju h nadol i tebe skup ž njem htopiju.

Za življenje i vsakoga človeka trieba je i senje meti, ali iste tak mu je trieba meti i srčeke najtoplejše, kaj na svietu ga drži, kaj tira ga kak nekaj kaj tak trieba, kaj drugač niti nesme biti. Iste kak i senje, tak i srčeke je une bez čega življenja nie i bez čega življenje ni biti nemre. Kak god da se obračali i kak god da sme šteli prejti negde gde se smele prejti nie, iste tak vse te skup nam je došle do toga da, prie ili kesnejše vsaki med nami došel je do ploteca si.

Pak, kak god da štel nekteri je i med nami nekam na poprek dojti, da se nebi tak jake zmučil ili da se nebi ofnul vsigdar i vsikud kak te nie ni trieba, unda je došle te kaj jedine je i mogle. Unda se je pripetile te kaj se je pripetile, došel je jeden najmenjši pikec, niesi se praf ni obrnul, same ti se nekaj pripetile, tak da ti zgledele vse te je kak da hpićen si z nečem najoštrejšem. I poklje, gda si se od vsega štel hvugnuti, od vsega kaj te je z mrzljinu tak hude stisnule, i gda k sebe si došel, h prve vrieme ti je zgledele vse te tak kak da nič ti nie i kak da vse ti hvredu je. Za kratki cajt več dihati nie ti bile moči, prijemal si se vsikud same da do zrakeca bi došel, a nikak nie ti te moči bile.

Kak da med tem prešle su ljete, niesi se nigdar videl tuliki dugi cajt pri domu i niesi nigdar se držal tak duge uneh kaj najrajši te maju. Gda si si gruntati krenul, pred sobu si videl same une, na tere si do hčera bil pozabil, a uneh kaj do hčera su oko tebe hodili, za rukoaveka te cukali i po pleča te trepali, teh nigde bile več ti nie. Tie niti su te več zvali a niti si ih več videti mogel, kak da več, mam, nate pozabili su je.

Te morti je življenje, tak se morti mnogi med nami vladati ideju, ali te iste tak praf i nie. Tak se človek h življenju vladati nemre, človek teri človek biti i ostati če.

Prim.dr.sc. Rajko Fureš, dr.med.

Mrki, moj poslovni partner i ja godinama se ukazujemo ljudima upareni. Iz nama nedokučivog razloga čak i klijenti, ljudi s kojima smo na Vi, i ne komuniciramo s njima mimo posla, oslovljavaju nas s “dečki”. A zajedno imamo skoro sto godina! Možda nesvjesno isijavamo naš intimni osjećaj unutarnjeg mladenaštva. Ja se, na primjer, osjećam k’o da mi je 25. Tijelo se, naravno ne slaže.

A možda to svakodnevno “dečki” sadrži neku tajnu snagu eliksira…

…………….

Jučer smo se izgleda nanovo rodili.

U novinskoj redakciji, koju zbog starih prijatelja često pohodimo, prvo nas je jedan od novinarskih staraca oslovio s “dječaci”, potom još starija kolegica s “dečkići”.

Mrki i ja se smijuljimo i pomalo rezignirano sliježemo ramenima.

Samo par minuta kasnije, stvar je kulminirala u podrumskom kafiću kad je mlada, vrckava konobarica, zavodeći svojim gipkim kretnjama, u prolazu cijelom gerijatrijskom društvu veselo dobacila: Kako ste mladunčad?!

Još u blagom šoku, zavapio sam za njom: Mladunče bi sisu! Ali bilo je kasno jer je već šmugnula u dubinu lokala.

I tko kaže da život nije lijep?