ZAGREBAČKA GRAKTANJA: Anatomija medijske vladavine

Najčitanije vijesti

Vezane vijesti

Zadnji recepti

Najnoviji videi

Igre, igrice

Oglasi i najave

Mi na Facebooku

piše: Marijan GRAKALIĆ

Nisam siguran da će marginalije jedne buduće povijesti hrvatskog novinarstva ikada spomenuti ime Hloverke Novak Srzić kao one osobe koja se zalagala za otvorenost medija. Većina zaposlenika dalekovidnice doživljava njen aktualni izbor na mjesto v.d. ravnateljice programa Hrvatske televizije kao primjer nove inkvizicije prema slobodi medija u Hrvatskoj, a Hrvatsko novinarsko društvo traži od Vlade da ga hitno poništi. Razlog tome je strah novinara i drugih javnih osoba kako će istoimeni redikulum domaće medijske scene zajedno s ravnateljstvom  ove institucije ustvari onemogućiti rad i javni nastup svima onima koji su iz raznih razloga nepoćudni ili tek imaju drugačije mišljenje od aktualnih političkih prvaka Hrvatske demokratske zajednice i njihovih brojnih epigona i prirepaka. Još je jezovitije to što takvim činom, u trenutku kada su otvorena sva poglavlja pristupnih pregovora sa Europskom unijom, toj istoj vlada Lijepe naše šalje nedvosmislenu poruku da unatoč proklamiranim slobodama u zbilji ne odustaje od ideologizirane javne službe u najjačem i najvećem javnom domaćem elektronskom mediju.

Činjenica je kako gospođa Hloverka i njen dugogodišnji angažman na javnoj televiziji predstavlja ponajprije jedan povijesni anakronizam, posve neprimjeren post-tuđmanovskom vremenu. Ponajprije je to primjer jedne provincijalne svijesti što je svoje medijske  pozicije zadobila devedesetih zahvaljujući kadrovskim križaljkama Tuđmanove poslušničke elite, i naricanjima o navodnom političkom anti-hrvatstvu brojnih novinara i redakcija, odnosno u onim situacijama gdje se pojavljivala potreba egzekucije i uvođenje reda kako bi se prikrili promašaji i manipulacije vlasti. U svakom slučaju radi se o izvornom agentu onog mišljenja koje najneposrednije korespondira sa medijskom promocijom bivšim Tuđmanovih špijuna amatera tipa Markica Rebić koji su zapleteni u vlastitu nesposobnost i tračeraj, ne samo svoj posao učinili humorističnim stupcem sa zadnje strane novina, nego su putem raznovrsnih persona suštinski zalutalih u medijski prostor nastojali formirati a ne informirati javnost. Uglavnom, zasigurno da ideja vođenje televizijske kuće koja se prije  ne rijetko povezivala s djelatnošću Ureda pomoćnika ministra obrane za sigurnost, dok se danas  kao na istome mjestu pretpostavlja Ured ministra gospodarstva gospodina Popijača (možda i još neki uz njega), nije nikakav izraz demokracije. Dapače, sve to građanima Hrvatske nikako ne pruža osnove za javno, slobodno i neovisno informiranje.

Zbog svega toga ustoličenje samozvane «kraljice tv-ekrana» na direktorsko mjesto samu struku cijelog tog utjecajnog i kompleksnog medija, njegovu politiku ponajprije svodi na jedan poslušnički i bitno denuncijantski mentalitet. Onakav kakav se u svom ruralnom habitusu shvaća baš kao središnja svetinju svakog domaćeg ognjišta. Kao odano poklonstvo vlastima, nepostojanje objektivne kritike i uostalom, kao nešto što bi u svoje doba i Mile Budak objeručke dočekao. Šteta što kultni lik iz predgrađa Anton Vrdoljak sve to ne ekranizira pa da nacija pukne od smijeha i tuge.